Pitanje
Kako bi vjernik trebao odgovoriti na Božje karakteristike?
Odgovor
Bog se otkriva vjernicima kroz svoju Riječ (Bibliju) i kroz svog Sina (Isusa Krista). Što više proučavamo Bibliju, to više razumijemo Božje karakteristike, kvalitete koje On posjeduje. Kao smrtnici se borimo da shvatimo moć i veličanstvenost Boga koji je stvorio vrijeme, prostor, materiju i sav život. „Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su moji putovi viši od vaših putova i moje misli od vaših misli“ (Izaija 55,9).
U svrhu ovog članka, usredotočit ćemo se na tri ključne Božje karakteristike i vjernikov odgovor na svaku od njih.
Možda je najvažnija Božja karakteristika moralna osobina Njegove svetosti. Izaija 6,3 i Otkrivenje 4,8 opisuju trostruku snagu Božje svetosti: „Svet, svet, svet, Gospodin Bog Svevladar, onaj koji bijaše, i jest, i koji će doći.“ Tek kada osoba na trenutak sagleda Božju svetost u usporedbi s ljudskom grešnošću, ima nade za istinsko pokajanje. Kada shvatimo strašnu posljedicu grijeha i pomislimo da je bezgrešni Sin Božji pretrpio našu kaznu, to nas baca na koljena. Zašutimo pred licem Božje svetosti, zanijemimo strahopoštovanjem koje takva svetost zahtijeva. Poput Joba kažemo: „Evo, ja sam bezvrijedan; što da ti odgovorim? Ruku ću na usta svoja staviti“ (Job 40,4). Razumijevanje Božje svetosti potiče nas da uzdižemo Njegovo suosjećanje (2. Korinćanima 1,3), milosrđe (Rimljanima 9,15), milost i oprost (Rimljanima 5,17) prema nama. „Ako ćeš, GOSPODINE, na pokvarenost gledati, Gospodine, tko će opstati? Ali u tebe je oproštenje da bi te se bojali“ (Psalam 130,3-4).
Možda je Božja najljepša karakteristika Njegova ljubav. Ljubav zahtijeva odnos, a kroz vječnost Otac, Sin i Duh Sveti postoje zajedno u odnosu. Bog nas je stvorio na svoju sliku i stvoreni smo da budemo u odnosu s Njime (Postanak 1,27; Rimljanima 1,19-20). Tolika je Božja ljubav da je poslao svog jedinog Sina da nas otkupi od naših grijeha. „Po ovome smo upoznali ljubav Božju: što je on za nas položio svoj život“ (1. Ivanova 3,16). „Bog je ljubav… Mi ljubimo njega zato što je on prvi ljubio nas“ (1. Ivanova 4,16-19). Bog je providio rješenje za grijeh u osobi Krista Isusa. Isus je došao preuzeti našu kaznu za grijeh i zadovoljiti Božju pravdu (Ivan 1,1-5. 14. 29). Na Kalvariji su se susrele Božja savršena ljubav i savršena pravda. Kada počnemo shvaćati veliku Božju ljubav, zauzvrat odgovaramo s poniznošću, pokajanjem i ljubavlju. Poput kralja Davida molimo se da Bog u nama stvori čisto srce i postojan duh (Psalam 34,18; 51,10. 17). Bog živi na visokom i svetom mjestu, ali s Njim su vjernici koji su skrušena i ponizna duha (Izaija 57,15).
Konačno, razmotrit ćemo Božju suverenost (Psalam 71,16; Izaija 40,10). Bog je vječan, oduvijek i zauvijek (Psalam 90,2). On je izvor svega života (Rimljanima 11,33-36). On je neovisan o svom stvorenju (Djela 17,24-28). Abraham, Samuel, Izaija, Daniel i David svi su priznali Boga kao svog vrhovnog Gospodina: „Budi blagoslovljen, GOSPODINE, Bože našega oca Izraela, svagda i zauvijek. Tvoja je, GOSPODINE, veličina, i sila, i slava, i pobjeda, i veličanstvo: jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je kraljevstvo, GOSPODINE, i ti si uzvišen kao glava nad svime. Od tebe dolazi i bogatstvo i čast, i ti vladaš nad svime; u tvojoj ruci je sila i moć; u tvojoj ruci je da učiniš velikim i dadeš snagu svima. Stoga te sada hvalimo, Bože naš, i slavimo tvoje slavno ime“ (Davidove riječi u 1. Ljetopisa 29,10-13). Vjernik poštuje vrhovnog Gospodina koji nas je otkupio i rado mu se pokorava (Jakovljeva 4,7; Judina 1,4).
Kralj David je rječito sažeo Božja svojstva: „GOSPODIN vlada, zaodjeven je veličanstvom; GOSPODIN je zaodjeven snagom i njome se opasao: svijet je također utvrđen, tako da se ne dâ maknuti. Prijestolje tvoje utemeljeno je od iskona: ti si od vječnosti… GOSPODIN na visini silniji je od hûka mnogih voda; jest, od moćnih morskih valova. Svjedočanstva tvoja nadasve su pouzdana; svetost dolikuje Domu tvojemu, GOSPODINE, zauvijek“ (Psalam 93,1-2. 4-5).
Nekoliko ljudi vjere imalo je privilegiju doživjeti Božju prisutnost, da im Bog izravno govori. Evo kako su neki od njih odgovorili:
Mojsije je tražio da vidi slavu Gospodnju, i Gospod je pristao učiniti da sva Njegova dobrota prođe ispred Mojsija. „Evo mjesta kraj mene, i stani na stijenu: dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu stijene i pokrivati te rukom dok prolazim. Onda ću ukloniti svoju ruku, i vidjet ćeš me odostraga: ali se lice moje neće vidjeti“ (Izlazak 33,21-23). Mojsijev odgovor bio je da se pokloni i štuje (Izlazak 34,6-8). Poput Mojsija, vjernik će se pokloniti i štovati Gospodina, ispunjen strahopoštovanjem dok razmišljamo o slavi koja je naš Bog.
Job nikada nije izgubio svoju vjeru u Boga, čak ni pod najpotresnijim okolnostima koje su ga testirale do srži. „Da me on i pogubi, ipak ću se u njega uzdati: ali ću pred njim putove svoje održati“ (Job 13,15). Bog je potpuno ušutkao Joba kad mu se obratio iz oluje. Job je priznao da je govorio o nečemu što nije razumio, stvarima koje su bile previše divne da bi ih znao. „Stoga prezirem sebe samoga i kajem se u prahu i pepelu“ (Job 42,6; usp. Job 42,1-6). Poput Joba, naš odgovor Bogu treba biti ponizna poslušnost i pouzdanje, podlaganje Njegovoj volji, bez obzira razumijemo li ili ne.
Izaija je imao viziju Gospodina kako sjedi na svom prijestolju i serafina koji su vikali: „Svet, svet, svet je GOSPODIN nad vojskama; sva je zemlja puna njegove slave“ (Izaija 6,3). Ova je vizija bila tako uvjerljiva da je Izaija povikao: „Jao meni! propadoh; jer čovjek sam nečistih usana i prebivam usred naroda nečistih usana: jer oči moje vidjele su Kralja, GOSPODINA nad vojskama“ (Izaija 6,5; usp. Izaija 6,1-5). Izaija je shvatio da je grešnik u prisutnosti Svetog Boga, a njegov odgovor je bio pokajanje. Ivanova vizija Božjeg prijestolja na nebu pobudila je u njemu veliko strahopoštovanje. Ivan je kao mrtav pao pred noge proslavljenog Gospodina (Otkrivenje 1,17-18). Poput Izaije i Ivana, poniženi smo u prisutnosti Božjeg veličanstva.
Postoje mnoge druge Božje karakteristike otkrivene u Bibliji. Božja nas vjernost vodi do pouzdanja u Njega. Njegova milost u nama potiče zahvalnost. Njegova moć izaziva strahopoštovanje. Njegovo nas znanje navodi da od Njega tražimo mudrost (Jakovljeva 1,5). Oni koji poznaju Boga postupat će u svetosti i poštovanju (1. Solunjanima 4,4-5).
English
Kako bi vjernik trebao odgovoriti na Božje karakteristike?
