Pitanje
Kako Bog sudi onima koji su odgajani u nekršćanskim kulturama/religijama?
Odgovor
Ovo pitanje pretpostavlja da sposobnost da budemo spašeni ovisi o tome gdje smo rođeni, kako smo odgajani i čemu smo naučeni. Životi milijuna ljudi koji su proizašli iz lažnih religija – ili uopće nisu bili – stoljećima jasno pobijaju ovu ideju. Nebo nije vječno prebivalište onih koji su imali sreću odgajati se u kršćanskim domovima u slobodnim narodima, nego onih koji su došli Kristu iz „svakog plemena, i jezika, i puka, i naroda“ (Otkrivenje 5,9). Ljudi u svim kulturama i u svakoj fazi povijesti spašeni su na isti način – Božjom milošću koja je dana nezaslužnim grešnicima, ne zbog onoga što znamo, gdje smo rođeni ili kako smo indoktrinirani, nego zato što je „ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetome, koji nam je dân“ (Rimljanima 5,5).
Iako neki možda nisu upoznati sa sadržajem Svetog pisma i Kristovim naukom, nipošto nisu lišeni znanja o tome što je ispravno, a što pogrešno, niti su lišeni znanja o Božjem postojanju. Rimljanima 1,20 nam kaže: „Jer se ono njegovo nevidljivo, to jest njegova vječna moć i Božanstvo, jasno opaža od samog stvaranja svijeta i shvaća po onome što je stvoreno, tako da su bez isprike.“ U stvarnosti nije da neki ljudi nisu čuli za Krista. Dapače, problem je u tome što odbacuju ono što su čuli i što se itekako vidi u prirodi. Ponovljeni zakon 4,29 kaže: „Ali ako odande potražiš GOSPODINA, Boga svojega, naći ćeš ga ako ga potražiš svim svojim srcem i svom svojom dušom.“ Ovaj stih podučava važno načelo: svatko tko istinski traži Istinu, naći će je. Ako osoba iskreno želi upoznati pravog Boga, Bog će se obznaniti.
Oni u lažnim religijama uvijek su podložni učenju o spasenju djelima. Ako vjeruju da mogu zadovoljiti svetog i savršenog Boga držanjem pravila i zakona, Bog će im dopustiti da nastave u svojim naporima samoopravdanja sve dok im konačno ne sudi ispravno. Ako se pak odazovu pozivu savjesti probuđene od Boga i zavape k Njemu – kao što je to učinio carinik u hramu – „Bože, milostiv budi meni grešniku“ (Luka 18,9-14), Bog će odgovoriti svojom istinom i milošću.
Samo u Kristu Spasitelju čovjek je oslobođen odgovornosti krivnje, grijeha i srama. Naše pravo stajanja pred našim Sucem utemeljeno je samo na jednome: dovršenom djelu Krista raspetoga koji je prolio svoju krv da bismo mogli živjeti (Ivan 19,30). Oslobođeni smo svojih grijeha Njegovom krvlju (Otkrivenje 1,5). Svojom nas je smrću pomirio u svom zemaljskom tijelu (Kološanima 1,22). Isus je ponio naše grijehe u svom vlastitom tijelu na križu, tako da smo Njegovim ranama iscijeljeni (1. Petrova 2,24). Posvećeni smo prinošenjem Isusova tijela kao žrtve jednom zauvijek (Hebrejima 10,10). Krist se pojavio jednom zauvijek da ukloni grijeh svojom žrtvom (Hebrejima 9,26). Bog je poslao svoga Sina da ukloni gnjev kojeg smo sami zaslužili (1. Ivanova 4,10). Kazna za grijeh koja je s pravom naša je otpuštena milošću kroz vjeru, a ne nekakvim našim pravednim djelima (Efežanima 2,8-9).
Posljednja Kristova zapovijed bila je da Njegovi sljedbenici propovijedaju ovu radosnu vijest grešnicima diljem svijeta i do kraja svijeta kada će se vratiti da sudi žive i mrtve (Matej 28,18-20; 2. Timoteju 4,1). Gdje su srca otvorena Duhom Svetim, tamo će Bog poslati svoje glasnike da ispune ta otvorena srca svojom istinom. Čak i u zemljama u kojima je propovijedanje Krista zakonom zabranjeno, Božja istina još uvijek pronalazi put do onih koji je istinski traže, uključujući i putem interneta. Priče o ustrajnim kućnim crkvama u Kini, obraćenjima Kristu u Iranu i drugim islamskim zemljama te prodorima u udaljena područja svijeta svjedoče o neograničenoj moći Božje ljubavi i milosrđa.
English
Kako Bog sudi onima koji su odgajani u nekršćanskim kulturama/religijama?
