Pitanje
Što Biblija kaže o djevici Mariji?
Odgovor
Mariju, Isusovu majku, Bog je opisao kao „milosti puna“ (Luka 1,28). Izraz dolazi od jedne grčke riječi, koja u biti znači „mnogo milosti“. Marija je primila Božju milost.
Milost je „nezaslužena usluga“; to jest, milost je blagoslov koji primamo unatoč činjenici da je ne zaslužujemo. Marija je trebala milost od Boga i Spasitelja, baš kao i svi mi. Sama Marija je razumjela ovu činjenicu, kao što je izjavila u Luki 1,47: „Raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju.“
Djevica Marija je Božjom milošću prepoznala da treba Spasitelja. Biblija nigdje ne kaže da je Marija bila više od obične žene koju je Bog odlučio upotrijebiti na neobičan način. Da, Marija je bila pravedna žena i Božjom milošću puna (Luka 1,27-28). U isto vrijeme, Marija je bila grešno ljudsko biće koje je trebalo Isusa Krista kao svog Spasitelja, baš kao i svi drugi (Propovjednik 7,20; Rimljanima 3,23; 6,23; 1. Ivanova 1,8).
Djevica Marija nije bila „bezgrešno začeta“. Biblija ne tvrdi da je Marijino rođenje bilo nešto više od normalnog ljudskog rođenja. Marija je bila djevica kad je rodila Isusa (Luka 1,34-38), ali nije bila trajna djevica. Koncept o vječnom Marijinom djevičanstvu nije biblijski. Matej 1,25, govoreći o Josipu, izjavljuje: „I ne upozna je sve dok nije rodila svoga prvorođenoga sina: i dade mu ime ISUS.“ Riječ jasno pokazuje da su Josip i Marija imali normalne seksualne odnose nakon Isusovog rođenja. Marija je ostala djevica do Spasiteljeva rođenja, ali kasnije su Josip i Marija imali nekoliko zajedničke djece. Isus je imao četiri polubraće: Jakova, Josipa, Šimuna i Judu (Matej 13,55). Isus je također imao polusestre, iako nisu imenovane ni pobrojane (Matej 13,55-56). Bog je blagoslovio i pomilovao Mariju dajući joj nekoliko djece, što je u toj kulturi bilo prihvaćeno kao najjasniji pokazatelj Božjeg blagoslova nad ženom.
Jednom prilikom dok je Isus govorio, žena iz gomile je rekla: „Blagoslovljena utroba koja te nosila i prsa koja si sisao“ (Luka 11,27). Nikada nije postojala bolja prilika za Isusa da izjavi da je Marija doista vrijedna hvale i štovanja. Kakav je bio Isusov odgovor? „Naprotiv, blagoslovljeni su oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je“ (Luka 11,28). Isusu je poslušnost Božjoj Riječi bila važnija nego biti žena koja je rodila Spasitelja.
Nigdje u Bibliji Isus ili bilo tko drugi ne usmjerava nikakvu hvalu, slavu ili obožavanje ka Mariji. Elizabeta, Marijina rođakinja, hvalila je Mariju u Luki 1,42-44, ali njezina se pohvala temelji na blagoslovu rođenja Mesije. Nije se temeljila na nekoj urođenoj slavi u Mariji. Zapravo, nakon ovoga Marija je izgovorila pjesmu hvale Gospodinu, veličajući Njegovu pozornost onima poniznog stanja i Njegovo milosrđe i vjernost (Luka 1,46-55).
Mnogi vjeruju da je Marija bila jedan od Lukinih izvora za pisanje njegova Evanđelja (vidi Luka 1,1-4). Luka bilježi kako anđeo Gabriel posjećuje Mariju i govori joj da će roditi sina koji će biti Spasitelj. Marija nije bila sigurna kako bi to moglo biti budući da je bila djevica. Kad joj je Gabriel rekao da će dijete biti začeto po Duhu Svetom, Marija je odgovorila: „Evo sluškinje Gospodinove; neka mi bude po tvojoj riječi.' I ode anđeo od nje“ (Luka 1,38). Marija je odgovorila s vjerom i spremnošću podložiti se Božjem planu. I mi bismo trebali imati takvu vjeru u Boga i s pouzdanjem ga slijediti.
Opisujući događaje Isusova rođenja i odgovor onih koji su čuli pastirovu poruku o Isusu, Luka piše: „A Marija je čuvala sve te riječi u sebi i promišljala o njima u svome srcu“ (Luka 2,19). Kad su Josip i Marija prikazali Isusa u hramu, Šimun je prepoznao da je Isus Spasitelj i dao slavu Bogu. Josip i Marija su se divili onome što je Šimun rekao. Šimun je također rekao Mariji: „Gle, ovo dijete je postavljeno za pad i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak kojemu će se protiviti (jest, a i tebi samoj će mač probosti dušu) da se razotkriju namisli mnogih srdaca“ (Luka 2,34-35).
Drugi put u hramu, kada je Isusu bilo dvanaest godina, Marija se uzrujala nakon što je Isus ostao dok su Njegovi roditelji otišli u Nazaret. Uznemirili su se tražeći ga. Kad su ga pronašli, još uvijek u hramu, rekao je da mora biti u kući svoga Oca (Luka 2,49). Isus se vratio u Nazaret sa svojim zemaljskim roditeljima i pokorio im se. Ponovno nam je rečeno da je Marija „čuvala sve to u svome srcu“ (Luka 2,51). Odgajanje Isusa sigurno je bio komplicirani pothvat, ali također ispunjen dragocjenim trenucima, možda uspomenama koje su postajale sve dirljivije kako je Marija potpunije shvaćala tko je Isus. I mi također možemo čuvati u svojim srcima spoznaju Boga i sjećanja na Njegovo djelovanje u našim životima.
Marija je bila ta koja je tražila Isusovu intervenciju na svadbi u Kani, gdje je učinio svoje prvo čudo i pretvorio vodu u vino. Iako ju je Isus isprva naizgled odbio, Marija je uputila sluge da čine ono što im je rekao. Imala je vjere u Njega (Ivan 2,1-11).
Kasnije tijekom Isusovog javnog djelovanja, Njegova je obitelj postala zabrinuta. Marko 3,20-21 bilježi: „I opet se okupilo mnoštvo, tako da ni kruha nisu mogli pojesti. A kada su to čuli njegovi, dođoše ga odvesti; jer rekoše: 'Izvan sebe je.'“ Kada je stigla Njegova obitelj, Isus je objavio da su Njegova obitelj oni koji vrše Božju volju. Isusova braća nisu vjerovala u Njega prije raspeća, ali barem dvojica od njih jesu poslije – Jakov i Juda, autori novozavjetnih knjiga koje nose njihova imena.
Marija je vjerovala u Isusa tijekom Njegova života. Bila je prisutna na križu kad je Isus umro (Ivan 19,25), bez sumnje osjećajući da će joj „mač“ koji je Šimun prorekao probosti dušu. Tamo na križu Isus je tražio od Ivana da služi kao Marijin sin, te je Ivan uzeo Mariju u svoj dom (Ivan 19,26-27). Marija je također bila s apostolima na dan Pedesetnice (Djela 1,14). Međutim, Marija se više nigdje ne spominje nakon 1. poglavlja Djela apostolskih.
Apostoli nisu Mariji davali značaj. Marijina smrt nije zapisana u Bibliji. Ništa se ne govori o tome da je Marija uzašla na nebo ili da je tamo imala uzvišenu ulogu. Kao zemaljsku Isusovu majku, Mariju treba poštovati, ali ona nije dostojna našeg štovanja ili obožavanja.
Biblija nigdje ne pokazuje da Marija može čuti naše molitve ili da može posredovati za nas kod Boga. Isus je naš jedini zagovornik i posrednik na nebu (1. Timoteju 2,5). Kada bi joj se uputilo štovanje, klanjanje ili molitve, Marija bi rekla isto što i anđeli: „Bogu se pokloni!“ (vidi Otkrivenje 19,10; 22,9). Marija nam sama postavlja primjer, usmjeravajući svoje štovanje, obožavanje i hvalu samo Bogu: „Veliča duša moja Gospodina i raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju, jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje: jer gle, odsada će me blagoslovljenom nazivati svi naraštaji. Jer velike mi je stvari učinio Svesilni, sveto je ime njegovo“ (Luka 1,46-49).
English
Što Biblija kaže o djevici Mariji?
