Pitanje
Što možemo naučiti iz Josipova života?
Odgovor
Josip je bio jedanaesti Jakovljev sin, njegov prvi sin preko njegove omiljene žene Rahele. Josipova se priča nalazi u Postanku 37–50. Nakon najave njegova rođenja, vidimo Josipa kao sedamnaestogodišnjaka koji se vraća sa čuvanja stada sa svojom polubraćom kako bi Jakovu dao loš izvještaj o njima. Također nam je rečeno da je Jakov „volio Josipa više negoli svu svoju djecu, zato što je bio sin njegove starosti; i načinio mu je šarenu halju“ (Postanak 37,3). Josipova braća su znala da njihov otac voli Josipa više od njih, zbog čega su ga mrzili (Postanak 37,4). Da stvari budu još gore, Josip je počeo povezivati svoje snove s obitelji – proročanske vizije koje pokazuju kako će Josip jednog dana vladati svojom obitelji (Postanak 37,5-11).
Neprijateljstvo prema Josipu doseglo je vrhunac kada su njegova braća isplanirala da ga ubiju u pustinji. Ruben, najstariji, usprotivio se izravnom ubojstvu i predložio da bace Josipa u jamu, jer se planirao vratiti i spasiti dječaka. No, u Rubenovoj odsutnosti prolazili su neki trgovci, a Juda je predložio da prodaju Josipa u ropstvo; braća su izvršila zadatak prije nego što ga je Ruben uspio spasiti. Dječaci su uzeli Josipov ogrtač, te nakon što su ga umočili u jarićevu krv, prevarili su svog oca da pomisli da su njegovog omiljenog sina ubile divlje zvijeri (Postanak 37,18-35).
Josipa su trgovci prodali visokorangiranom Egipćaninu po imenu Potifar i na kraju je postao nadzornik Potifarova kućanstva. U Postanku 39 čitamo o tome kako se Josip isticao u svojim dužnostima, postavši jedan od Potifarovih slugu od najvećeg povjerenja te postavljen za upravitelja njegova kućanstva. Potifar je mogao vidjeti da je, što god Josip učinio, Bog blagonaklono gledao na njega i napredovao u svemu što je radio. Nažalost, Potifarova žena pokušala je zavesti Josipa. Josip je dosljedno odbijao njezina nametanja, iskazujući čast gospodaru koji mu je toliko toga povjerio te govoreći da bi bilo „veliko zlo i grijeh protiv Boga“ da ode u krevet s Potifarovom ženom (Postanak 39,9). Jednog je dana Potifarova žena uhvatila Josipa za ogrtač i ponovno se seksualno nametala. Josip je pobjegao, ostavivši svoj ogrtač u njezinoj ruci. U bijesu je lažno optužila Josipa za pokušaj silovanja, a Potifar ga je strpao u zatvor (Postanak 39,7-20).
U zatvoru je Josip ponovno bio blagoslovljen od Boga (Postanak 39,21-23). Josip je protumačio snove dvojice svojih kolega zatvorenika. Oba su se tumačenja pokazala točnima, a jedan od muškaraca je kasnije pušten iz zatvora i vraćen na svoj položaj kraljevog peharnika (Postanak 40,1-23). Ali peharnik je zaboravio na Josipa i nije razgovarao s faraonom o njemu. Dvije godine kasnije, sam je kralj imao neke uznemirujuće snove, a peharnik se sjetio Josipovog dara tumačenja. Kralj je pozvao Josipa i ispričao mu svoje snove. Na temelju faraonovih snova, Josip je predvidio sedam godina obilnih žetvi nakon kojih će uslijediti sedam godina teške gladi u Egiptu i savjetovao kralju da počne spremati žito u pripremi za nadolazeću glad (Postanak 41,1-37). Zbog svoje mudrosti, Josip je postavljen za vladara u Egiptu, odmah iza kralja. Josip je bio zadužen za skladištenje hrane tijekom godina izobilja i prodaju Egipćanima i strancima tijekom godina gladi (Postanak 41,38-57). Tijekom tih godina obilja Josip je imao dva sina – Manašea i Efrajima (Postanak 41,50-52).
Kad je nastupila glad, čak je i Kanaan bio pogođen. Jakov je poslao deset svojih sinova u Egipat da kupe žito (Postanak 42,1-3). Zadržao je Benjamina, svog najmlađeg i jedinog Rahelinog sina, (Postanak 42,4). Dok su bili u Egiptu, muškarci su sreli svog davno izgubljenog brata, kojeg nisu prepoznali. Josip je, međutim, prepoznao svoju braću. Iskušao ih je optuživši ih da su špijuni. Držao ih je u zatočeništvu tri dana, a zatim ih pustio sve osim jednoga, poslavši s njima žito za njihova kućanstva i zahtijevajući od njih da se vrate sa svojim najmlađim bratom (Postanak 42,6-20). Još uvijek nesvjesna Josipova identiteta, braća su imala grižnju savjesti jer su prodala svog brata godinama prije (Postanak 42,21–22). Josip je čuo njihovu raspravu i stao sa strane kako bi plakao (Postanak 42,23-24). Zadržao je Šimuna, a ostale poslao na put, potajno im vrativši novac u vrećama sa žitom (Postanak 42,25). Kad su braća kasnije shvatila da je novac vraćen, bojala su se još više (Postanak 42,26-28. 35). Kad su stigli kući, ispričali su Jakovu sve što se dogodilo. Jakov je ponovno oplakivao gubitak Josipa i dodatni gubitak Šimuna. Odbio je poslati Benjamina, unatoč Rubenovom obećanju da bi Jakov mogao ubiti dva Rubenova sina ako se ne vrati s Benjaminom (Postanak 42,35-38).
Glad je postala toliko velika da je Jakov pristao. Juda je uvjerio Jakova da pošalje Benjamina s njim, dajući svoj život kao zalog (Postanak 43,1-10). Jakov je pristao, poslavši i nešto od najboljih plodova i dvostruko novca za žito (Postanak 43,11-14). Kad je Josip ugledao muškarce, naredio je svojim slugama da zakolju životinju i pripreme obrok za braću da večeraju s njim (Postanak 43,15-17). U strahu od poziva u Josipovu kuću, braća su se ispričala Josipovom upravitelju za novac koji je prvi put vraćen. Josipov upravitelj ih je umirio i izveo Šimuna (Postanak 43,18-25). Kad se Josip vratio, braća su mu se poklonila, ispunjavajući njegovo prijašnje proročanstvo (Postanak 43,26). Pitao je za dobrobit njihove obitelji i ponovno zaplakao, ovaj put se udaljivši u svoju odaju (Postanak 43,27-30). Kad su muškarci sjeli za objed, za stol odvojen od Josipa, bili su zapanjeni što su raspoređeni po redu rođenja. Benjamin je dobio pet puta veći obrok nego druga braća (Postanak 43,31-34). Prije nego što ih je poslao natrag ocu, Josip je ponovno iskušao svoju braću vrativši im novac u vrećama sa žitom i stavivši svoj srebrni kalež u Benjaminovu vreću. Pustio je braću da krenu na put, a zatim poslao svog upravitelja za njima da odglumi ljutnju i zaprijeti da će ubiti Benjamina. U Josipovoj prisutnosti, Juda je molio za Benjaminov život, rekavši da će, ako Benjamin umrije, umrijeti i Jakov. Juda je ispričao o Jakovljevoj tuzi zbog gubitka Josipa i njegovom uvjerenju da ne može podnijeti gubitak Josipova brata. Juda je također govorio o svom zavjetu Jakovu te ponudio svoj život za Benjaminov (Postanak 44).
Vidjevši ovaj dokaz promjene stava svoje braće, Josip je poslao sve svoje sluge i zaplakao otvoreno i dovoljno glasno da ga čuju faraonovi ukućani. Zatim se otkrio svojoj braći (Postanak 45,1-3). Josip ih je odmah umirio, rekavši im da se ne ljute na sebe zbog onoga što su mu učinili i rekavši da ga je Bog poslao u Egipat kako bi ih sačuvao (Postanak 45,4-8). Josip je ponovno potvrdio svoj oprost godinama kasnije nakon smrti svog oca, rekavši da, iako su mu njegova braća namjeravala zlo, Bog je to namijenio za dobro (Postanak 50,15-21). Josip je poslao svoju braću natrag k Jakovu da dovedu ostatak svoje obitelji kako bi došli živjeti u Gošen, gdje bi bili blizu Josipa i gdje bi se mogao brinuti za njih (Postanak 45,9–47,12).
Jakov je došao živjeti u Egipat sa cijelom svojom obitelji. Prije nego što je umro, Jakov je blagoslovio Josipova dva sina i zahvalio Bogu za Njegovu dobrotu: „Nisam ni pomišljao da ću vidjeti tvoje lice; a gle, Bog mi je pokazao i tvoje sjeme“ (Postanak 48,11). Jakov je dao veći blagoslov mlađem od dvojice sinova (stihovi 12–20). Kasnije u povijesti Izraela, Efrajim i Manaše, Josipova plemena, često su se smatrala dvama različitim plemenima. Jakovljevi potomci živjeli su u Egiptu 400 godina, sve do Mojsijeva vremena. Kad je Mojsije izveo Hebreje iz Egipta, ponio je sa sobom Josipove ostatke, kao što je Josip tražio (Postanak 50,24-25; usp. Izlazak 13,19).
Mnogo toga se može naučiti iz Josipove priče. Kao roditelji imamo upozorenja koja se tiču Jakovljevog favoriziranja i učinaka koji mogu imati na drugu djecu, kao što se vidi u Josipovom mladenačkom ponosu te zavisti i mržnji njegove braće. Imamo dobar primjer kako se nositi sa seksualnim iskušenjem – bježanjem (Postanak 39,12; usp. 2. Timoteju 2,22), i imamo jasnu sliku Božje vjernosti. On ne napušta svoju djecu, čak ni usred patnje: „Gospodin je bio s Josipom“ (Postanak 39,3. 5. 21. 23).
Može biti mnogo teških okolnosti u kojima se nalazimo, a neke od njih mogu biti čak i nepravedne, kao što su bile one u Josipovom životu. Međutim, kao što učimo iz izvještaja o Josipovom životu, ostajući vjerni i prihvaćajući da je Bog u konačnici glavni, možemo biti uvjereni da će Bog nagraditi našu vjernost kad dođe vrijeme. Tko bi krivio Josipa da je odbio svoju braću u njihovoj potrebi? Ipak, Josip im je iskazao milosrđe, a Bog želi da iskazujemo milosrđe iznad svih drugih žrtava (Hošea 6,6; Matej 9,13).
Josipova priča također predstavlja nevjerojatan uvid u to kako Bog vrhovno radi u nadvladavanju zla i ostvarenju svog plana. Nakon svih muka, Josip je mogao vidjeti Božju ruku na djelu. Dok je otkrivao svoj identitet svojoj braći, Josip je ovako govorio o njihovom grijehu: „No nemojte sada žaliti niti se ljutiti na sebe što ste me prodali ovamo, jer me to Bog poslao pred vama da vas održi na životu… Dakle, niste me vi poslali ovamo, nego Bog“ (Postanak 45,5. 8). Kasnije je Josip ponovno umirio svoju braću, nudeći im oprost i govoreći: „Vi ste meni mislili nanijeti zlo, ali je Bog to namislio na dobro“ (Postanak 50,20). Čovjekove najopakije namjere nikada ne mogu osujetiti savršeni Božji plan.
English
Što možemo naučiti iz Josipova života?
