Pitanje
Što možemo naučiti iz života Ivana Krstitelja?
Odgovor
Iako njegovo ime implicira da je krštavao ljude (što je i činio), Ivanov život na zemlji bio je više od pukog krštenja. Ivanov život kao odraslog čovjeka karakterizirala je predanost i podložnost Isusu Kristu i Njegovom kraljevstvu. Ivanov glas bio je „glas jednoga koji viče u pustinji“ (Ivan 1,23) dok je naviještao dolazak Mesije narodu koji je očajnički trebao Spasitelja. On je bio preteča suvremenog evanđeliste jer je bez srama dijelio dobru vijest o Isusu Kristu. Bio je čovjek pun vjere i uzor onima među nama koji svoju vjeru žele dijeliti s drugima.
Gotovo svi, i vjernici i nevjernici, čuli su za Ivana Krstitelja. On je jedna od najznačajnijih i najpoznatijih osoba u Bibliji. Iako je Ivan bio poznat kao „Krstitelj“, zapravo je bio prvi prorok kojeg je Bog pozvao nakon Malahije nekih 400 godina ranije. Ivanov dolazak je više od 700 godina ranije prorekao drugi prorok: „Glas onoga koji viče u pustari: 'Pripravite put GOSPODINOV, poravnite u pustinji put Bogu našemu. Svaka dolina neka se povisi, i neka se snizi svaka gora i brežuljak: ono što je iskrivljeno neka se poravna, a neravna mjesta izglade. I otkrit će se slava GOSPODINOVA, i svako tijelo zajedno će to vidjeti, jer su to rekla usta GOSPODINOVA'“ (Izaija 40,3-5). Ovaj odlomak ilustrira Božji glavni plan na djelu jer je Bog odabrao Ivana da bude Njegov posebni poslanik koji će naviještati Njegov vlastiti dolazak.
Ivanovo rođenje bilo je čudesno. Rođen je od starijih roditelja koji nikada nisu mogli imati djece (Luka 1,7). Anđeo Gabriel objavio je Zahariji, levitskom svećeniku, da će dobiti sina – vijest koju je Zaharija primio s nevjericom (stihovi 8-18). Gabriel je rekao o Ivanu sljedeće: „[On] će biti velik pred Gospodinom… i bit će ispunjen Duhom Svetim već od majčine utrobe. I mnogu će djecu Izraelovu obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. I ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj… da spremi Gospodinu narod pripravan“ (stihovi 15-17). Poslušna riječi Gospodnjoj, Zaharijina žena, Elizabeta, rodila je Ivana. Na ceremoniji obrezivanja Zaharija je rekao o svom sinu: „A ti, dijete, prorokom Svevišnjega ćeš se zvati, jer ćeš ići pred licem Gospodinovim da mu pripraviš putove“ (s. 76).
Ivan je bio u srodstvu s Isusom, budući da su im majke bile rođakinje (Luka 1,36). Zapravo, kada je anđeo Gabriel rekao Mariji da će roditi Isusa, rekao joj je i za Ivana. Dok je Marija nosila Isusa u utrobi, posjetila je Elizabetu, a Ivan je poskočio u majčinoj utrobi od radosti na zvuk Marijina glasa (Luka 1,39-45).
Kao odrastao, Ivan je živio teškim životom u planinskom području Judeje, između grada Jeruzalema i Mrtvog mora. Nosio je odjeću od devine dlake s kožnim remenom oko struka, tipičnu odjeću proroka. Njegova prehrana bila je jednostavna – skakavci i divlji med (Matej 3,4). Ivan je živio jednostavnim životom usredotočivši se na djelo kraljevstva koje je bilo pred njim.
Služba Ivana Krstitelja bivala je sve popularnija, kao što se opisuje u Mateju 3,5-6: „Tada je izlazio k njemu Jeruzalem, i sva Judeja i sve područje oko Jordana. I krstio ih je u Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.“ Biti kršten od strane Ivana značilo je priznati svoj grijeh i pokajati se za njega – što je naravno bio odličan način da se pripremite za Spasiteljev dolazak. Pokajanje povezano s Ivanovim krštenjem također je držalo samopravedne podalje od vode, budući da sebe nisu vidjeli kao grešnike. Ivan je za samopravedne imao oštre riječi nazivajući ih „leglom zmija“ i upozoravajući ih da se ne oslanjaju na svoju židovsku lozu za spasenje, nego da se obrate i donesu „plodove dostojne pokajanja“ (Matej 3,7-10). Ljudi tog vremena jednostavno se nisu obraćali vođama, vjerskim ili drugim, po ovom pitanju iz straha od kazne. Ali Ivana je vjera učinila neustrašivim pred opozicijom.
Općenito mišljenje o Ivanu Krstitelju bilo je da je Božji prorok (Matej 14,5), a mnogi su možda mislili da je Mesija. To nije bila njegova namjera, jer je imao jasnu viziju za što je pozvan činiti. U Ivanu 3,28 Ivan kaže: „Vi mi sami svjedočite da rekoh: ‘Nisam ja Krist’, nego da sam poslan pred njim’“. Ivan je upozorio svoje učenike da je ono što su vidjeli i čuli od njega samo početak čuda koje je trebalo doći s Isusom Kristom. Ivan je bio samo glasnik kojeg je Bog poslao da objavi istinu. Njegova je poruka bila jednostavna i izravna: „Pokajte se, jer približilo se kraljevstvo nebesko“ (Matej 3,2). Znao je da će, kad se Isus pojavi na sceni, Ivanovo djelo biti gotovo. Dragovoljno je prepustio pozornost Isusu, rekavši: „On mora rasti, a ja se moram umanjivati“ (Ivan 3,30).
Možda nema većeg primjera poniznosti od onoga što vidimo kod Isusa i Ivana u Mateju 3,13-15. Isus je došao iz Galileje da ga Ivan krsti u rijeci Jordan. Ivan je ispravno prepoznao da bezgrešnom Sinu Božjem nije potrebno krštenje pokajanja i da on sigurno nije dostojan krstiti vlastitog Spasitelja. No Isus je odgovorio na Ivanovu dvojbu zahtijevajući krštenje „jer dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost“, što znači da se poistovjećuje s grešnicima za koje će se na kraju žrtvovati, osiguravajući im tako svu pravednost (2. Korinćanima 5,21). Ivan je u poniznosti poslušao i pristao krstiti Isusa (Matej 3,13-15). Kad je Isus izašao iz vode, „otvoriše mu se nebesa i vidje on Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I gle, glas s neba reče: 'Ovo je moj ljubljeni Sin, u njemu mi je zadovoljstvo'“ (stihovi 16-17).
Kasnije je kralj Herod strpao Ivana Krstitelja u zatvor. Herod se oženio bivšom ženom svog brata Filipa. Ivan je hrabro istupio protiv ovog braka, što se nije svidjelo Herodijadi, Herodovoj novoj ženi (Luka 3,19-20; Marko 6,17-20). Dok je Ivan bio u zatvoru, čuo je o svemu što je Isus činio. U trenutku sumnje, Ivan je poslao svoje učenike k Isusu da ga pitaju je li On doista Mesija. Isus je odgovorio ljudima da kažu Ivanu što su vidjeli i čuli – proročanstva su se ispunjavala. Isus nijednom nije ukorio Ivana; nego je dao dokaz da je On obećani Spasitelj (Matej 11,2-6; Luka 7,18-23). Isus je tada govorio mnoštvu o Ivanu, rekavši da je on prorečeni glasnik koji će doći prije Mesije (Matej 11,10; Luka 7,27; usp. Malahija 3,1). Isus je također rekao: „Zaista, kažem vam: Među onima koji su rođeni od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja, no onaj najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega“ (Matej 11,11; Luka 7,28).
Služba Ivana Krstitelja, kao i njegov život, naglo su završili od strane kralja Heroda. U činu neizrecive osvete, Herodijada je sa svojom kćeri kovala urotu da ubiju Ivana. Herodijadina kći je jedne večeri plesala za Heroda i njegove goste na večeri, a Herod je bio toliko zadovoljan da joj je rekao: „Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti“ (Marko 6,22). Djevojka se posavjetovala sa svojom majkom prije nego što je odgovorila da želi glavu Ivana Krstitelja na pladnju (s. 25). Herod se bojao Ivana, „znajući da je pravedan i svet čovjek“ (s. 20), a isto tako je nevoljko ubio proroka, ali je obećao dati plesačici što god zatraži. Budući da je Ivan već bio u zatvoru, bilo je jednostavno poslati krvnika da Ivanu odrubi glavu, što se upravo i dogodilo (Marko 6,27-28). Bio je to tužan i neplemeniti kraj života tako vjernog čovjeka.
Postoji nekoliko pouka koje možemo naučiti iz života Ivana Krstitelja. Jedna pouka je da je moguće cijelim srcem vjerovati u Isusa Krista. Ivan je znao da Mesija dolazi. Vjerovao je u to svim srcem i provodio dane „pripravljajući put“ za Gospodinov dolazak (Matej 11,10). No put nije bilo lako pripremiti. Svakodnevno se suočavao s onima koji su sumnjali i nisu dijelili njegov entuzijazam za dolazak Mesije. Pod teškim optužbama farizeja, Ivan je dijelio svoje vjerovanje: „Ja krstim vodom, ali među vama stoji jedan koga ne poznate. On je taj koji za mnom dolazi, a prije mene je, komu ja nisam dostojan odriješiti remen na obući“ (Ivan 1,26-27). Ivan je povjerovao u Krista i njegova ga je velika vjera držala postojanim na njegovom putu sve do trenutka kada je mogao reći vidjevši Isusa kako mu dolazi ususret: „Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta“ (Ivan 1,29). Kao vjernici svi možemo imati ovu postojanu vjeru.
Iako je teško sa sigurnošću znati što je Ivan osjećao dok je sjedio u zatvoru, izgleda da je svakako gajio sumnje. Ivan je poslao poruku Isusu u nastojanju da pronađe istinu. Kao kršćanima će nam svima vjera biti stavljena na kušnju, te ćemo ili pokleknuti u svojoj vjeri ili poput Ivana prionuti uz Krista, tražiti istinu i ostati čvrsti u svojoj vjeri do kraja.
Ivanov život nam je primjer ozbiljnosti s kojom trebamo pristupiti kršćanskom životu i našem pozivu na službu, kakva god bila. Ivan je živio svoj život kako bi druge upoznao s Isusom Kristom; bio je usredotočen na misiju koju mu je Bog dao. Ivan je također znao koliko je važno pokajati se za svoje grijehe kako bi se živjelo svetim i pravednim životom. A kao Božji sluga također se nije bojao govoriti istinu, čak ni kada je to značilo prozvati ljude poput Heroda i farizeja zbog njihovog grešnog ponašanja.
Ivanu je povjerena jedinstvena služba, no i mi smo također pozvani dijeliti istinu o Isusu s drugima (Matej 28,18-20; Ivan 13,34-35; 1. Petrova 3,15; 2. Korinćanima 5,16-21). Možemo slijediti Ivanov primjer vjernog i poslušnog pouzdanja u Boga dok živimo i naviještamo Njegovu istinu u svim životnim okolnostima koje nam je Bog dao.
English
Što možemo naučiti iz života Ivana Krstitelja?
