Pitanje
Što možemo naučiti iz Danielova života?
Odgovor
Možemo čitati o Danielovom životu u njegovim vlastitim spisima u knjizi Daniela i također u Ezekielu 14,14. 20 i 28,3. Postoje neke zapanjujuće sličnosti između Danielova života i života Jakovljeva sina Josipa. Obojica su napredovala u stranim zemljama nakon što su tumačili snove svojim vladarima, i obojica su bili uzdignuti na visoke položaje kao rezultat svoje vjernosti Bogu.
Nakon što je Nabukodonosor, kralj Babilona, opkolio Jeruzalem, odabrao je plemenite ljude iz izraelskog kraljevskog doma koji su bili lijepi i pokazivali sklonost učenju, da budu obučeni u stilu Babilonaca. Nakon njihove trogodišnje obuke, bit će stavljeni u kraljevu službu (Danijel 1,1-6). Daniel, čije ime znači „Bog je moj sudac“, i njegova tri zemljaka iz Judeje izabrani su i dobili nova imena. Daniel je postao „Beltešazar“, dok su Hananija, Mišael i Azarija postali „Šadrak“, „Mešak“ i „Abed-Nego“. Babilonci su im najvjerojatnije dali nova imena koja nisu bila u potpunosti povezana s njihovim hebrejskim korijenima kako bi ubrzali asimilaciju Daniela i njegovih prijatelja u babilonsku kulturu.
Daniel i njegovi sunarodnjaci pokazali su se kao najmudriji od svih polaznika, te su na kraju svoje obuke stupili u službu kralja Nabukodonosora. Danielov prvi znak vjernosti Bogu bio je kada su on i njegova tri prijatelja odbacili raskošnu hranu i vino s kraljevog stola, jer su to smatrali oskvrnjenošću, te postali vegetarijanci. Kako im se zdravlje poboljšavalo, dopušteno im je nastaviti s odabranom dijetom. U svom obrazovanju, četvorica ljudi iz Judeje postali su upućeni u sva babilonska pitanja, a Danielu je Bog dao sposobnost da razumije svakojake snove i vizije (Daniel 1,17).
U drugoj godini svoje vladavine, Nabukodonosora je mučio san kojeg nije mogao protumačiti. Osim tumačenja, Nabukodonosor je naredio svojim mađioničarima, čarobnjacima, vračevima i astrolozima da također opišu njegov san. Ti su ljudi bili voljni pokušati protumačiti san ako im Nabukodonosor prvo kaže o čemu se radi, ali rekli su da je otkrivanje samog sna nemoguć zadatak za ljude. Kralj je naredio da se svi mudraci, uključujući Daniel i njegovi drugovi, moraju pogubiti. Međutim, nakon što je Daniel tražio Boga u molitvi, tajna kraljevog sna otkrivena je Danielu i odveden je kralju da ga protumači. Daniel je svoju sposobnost tumačenja snova odmah pripisao jedinom pravom Bogu (Daniel 2,28). Ključna značajka sna bila je da će jednog dana postojati kraljevstvo koje će uspostaviti Bog i koje će trajati zauvijek, te da će Božje kraljevstvo uništiti sva prethodna kraljevstva koja je stvorio čovjek (Daniel 2,44-45). Kralj Nabukodonosor je zbog svoje mudrosti odlikovao Daniela i postavio ga za vlast nad svim babilonskim mudracima. Na Danielov zahtjev njegova tri sunarodnjaka također su postavljena na autoritativne položaje kao upravitelji Babilona.
Kasnije je kralj Nabukodonosor usnuo još jedan san, i opet ga je Daniel uspio protumačiti. Kralj je priznao da Daniel ima duh svog svetog Boga u sebi (Danijel 4,9). Danielovo tumačenje sna bilo je točno. Nakon što je proživio razdoblje ludila, Nabukodonosor je ozdravio, te je hvalio i častio Danielova Boga kao Svevišnjega (Danijel 4,34-37).
Nabukodonosorov sin, Belšazar, postao je novi kralj, a tijekom gozbe naredio je da se iznesu zlatni i srebrni pehari koji su bili ukradeni iz svetog hrama u Jeruzalemu. Kao odgovor na onečišćenje takvih svetih predmeta, Belšazar vidi rukopis na zidu. Njegovi mu astrolozi ne mogu pomoći u prijevodu, pa poziva Daniela da protumači natpis (Danijel 5,13-16). Kao nagradu za tumačenje spisa, kralj Belšazar promiče Daniela na treći najviši položaj u babilonskom kraljevstvu (29. stih). Te noći, kao što je Daniel prorekao, kralj je ubijen u bitci, a njegovo je kraljevstvo preuzeo Perzijanac Kir Veliki, a Darije Medijac postao je kraljem.
Pod novim vladarom, Daniel se isticao u svojim dužnostima kao jedan od upravitelja do te mjere da je kralj Darije razmišljao o tome da ga postavi za poglavara cijelog kraljevstva (Daniel 6,1-3). To je toliko razbjesnilo ostale upravitelje da su tražili način da sruše Daniela. Nisu mogli pronaći nikakvu krivnju s Danielove strane, pa su se usredotočili na pitanje Danielove vjere. Koristeći laskanje, upravitelji su nagovorili Darija da izda dekret kojim se zabranjuje molitva bilo kojem drugom bogu osim kralju sljedećih trideset dana. Kazna za neposluh bila je bacanje u lavlju jamu. Daniel se, naravno, oglušio na odredbu i nastavio se otvoreno moliti pravom Bogu. Kako Daniel nije pokušavao sakriti svoju aktivnost, viđen je kako moli i uhićen. S velikim žaljenjem kralj je izdao naredbu da Daniela bace u lavlju jamu, ali ne bez molitve da ga Danielov Bog spasi (Danijel 6,16). Sljedeći dan kada je Daniel pronađen živ i zdrav, rekao je kralju da je Bog poslao anđela da zatvori usta lavovima i tako je ostao neozlijeđen. Ovo je čudo rezultiralo time da je kralj Darije poslao dekret da svi njegovi podanici proslave Danielova Boga. Daniel je nastavio napredovati tijekom vladavine kralja Darija.
Daniel je također dobro poznat po proročanskim snovima i vizijama koje mu je Bog dao, a koji su zabilježeni u Danielovoj knjizi. Danielova proročanstva pokrivaju širok raspon ljudske povijesti, jer je predvidio uspon i pad Grčkog i Rimskog Carstva i uspon moćnog kralja koji će „postupati po svojoj volji i sebe će uzvisiti, i uzveličat će sebe povrh svakoga boga, i govoriti zapanjujuće riječi protiv Boga nad bogovima“ (Danijel 11,36). Danielovo proročanstvo o „sedamdeset tjedana“ govorilo je o Mesiji koji će biti ubijen (Daniel 9,24-27). Vidjeli smo da je Isus ispunio ovo proročanstvo. Ostatak proročanstva – sedamdeseti tjedan – ispunit će se u posljednjim vremenima. Daniel je imao i druge apokaliptične vizije, a razumijevanje njegovih proročanstava važno je za eshatologiju.
Daniel je pokazao veliku čestitost, te time stekao poštovanje i naklonost moćnih vladara kojima je služio. Međutim, njegovo poštenje i odanost svojim gospodarima nikada ga nisu doveli do toga da ugrozi svoju vjeru u jedinog pravog Boga. Umjesto da bude prepreka njegovom uspjehu, Danielova neprestana odanost Bogu donijela mu je divljenje nevjernika u njegovom okruženju. Kada je iznosio svoja tumačenja, brzo je odao priznanje Bogu za svoju sposobnost da to učini (Daniel 2,28).
Danielov integritet kao Božjeg čovjeka stekao mu je naklonost sekularnog svijeta, no ipak je odbio kompromitirati svoju vjeru u Boga. Čak i pod zastrašivanjem kraljeva i vladara, Daniel je ostao postojan u svojoj predanosti Bogu. Daniel nas također uči da, bez obzira s kim imamo posla, bez obzira na njihov status, prema njima trebamo postupati sa suosjećanjem. Pogledajte koliko je bio zabrinut kada je iznosio tumačenje Nabukodonosorovog drugog sna (Danijel 4,19). Kao kršćani smo pozvani slušati vladare i autoritete koje je Bog postavio, ophodeći se prema njima s poštovanjem i suosjećanjem; međutim, kao što vidimo iz Danielova primjera, poslušnost Božjem zakonu mora uvijek imati prednost nad poslušnošću ljudima (Rimljanima 13,1-7; Djela 5,29).
Kao rezultat svoje odanosti, Daniel je našao milost kod ljudi i kod Boga (Daniel 9,20-23). Zapazite također u tim stihovima što je anđeo Gabriel rekao Danielu o tome kako je brzo stigao odgovor na njegovu molitvu. To nam pokazuje koliko je Gospodin spreman čuti molitve svoga naroda. Danielova snaga leži u njegovoj predanosti molitvi i to je lekcija za sve nas. Ne samo u lošim vremenima, već svakodnevno moramo dolaziti Bogu u molitvi.
English
Što možemo naučiti iz Danielova života?
