Šta je dar govorenja u jezicima? Da li je dar jezika za danas?




Pitanje: Šta je dar govorenja u jezicima? Da li je dar jezika za danas?

Odgovor:
Prvo pojavljivanje govorenja u jezicima se desilo na dan Pentekosta u Delima 2:1-4. Apostoli su izašli napolje i podelili evanđelje sa gomilom ljudi, govoreći im njihovim sopstvenim jezicima, “slušamo kako oni našim jezicima objavljuju velika dela Božija!" (Dela 2:11). Grčka reč za "jezik" bukvalno znači "jezici." Tako da, dar govorenja u jezicima je kada osoba govori jezik koji ne zna, da bi poslužila nekom ko govori taj jezik. U 1 Korinćanima poglavlja 12-14, gde Pavle opisuje dar čuda, on komentariše, “A sad braćo, ako vam dođem i govorim čudnim jezicima, kakvu ću vam korist učiniti ako vam ne govorim u otkrivenju, ili znanju ili u proroštvu, ili u nauci?" (1 Korinćanima 14:6). Prema Apostolu Pavlu, a u saglasnosti sa jezicima opisanim u Delima, govorenje u jezicima je od koristi onom koji čuje Božiju poruku na svom jeziku, ali je beskorisno za sve druge - ako nema tumačenja.

Osoba koja ima dar tumačenja jezika (1 Korinćanima 12:30) može da razume šta je osoba koja govori u jezicima rekla, čak iako ona ne zna jezik na kome je govoreno. Tumač jezika bi onda komunicirao poruku onog koji govori u jezicima svima ostalima da bi mogli da je razumeju. “Stoga ko govori čudnim jezikom neka se moli Bogu – da ga može protumačiti” (1 Korinćanima 14:13). Pavlov zaključak u vezi neprevedenog govora u jezicima je moćan, “Ali u Crkvi ću radije reći pet reči svojim umom – da i druge poučim, nego hiljade reči čudnim jezikom" (1 Korinćanima 14:19).

Da li je dar jezika za danas? Prva Korinćanima 13:8 pominje da se dar govorenja u jezicima umanjuje, iako se to umanjenje povezuje sa dolaskom "savršenog" u 1 Korinćanima 13:10. Neki ukazuju na razliku u terminologiji gde se dar prorošvta i znanja umanjuje, dok su jezici već "umanjeni" kao dokaz da su jezici već umanjeni pre dolaska "savršenog." Ovo je možda moguće, ali se ne kaže eksplicitno jasno u tekstu. Neki ukazuju na pasus iz Isaije 28:11 i Joila 2:28-29 kao dokaz da je govorenje u jezicima bio znak Božijeg dolazećeg suda. Prva Korinćanima 14:22 opisuje jezike kao "znak za neverujuće." Prema ovom argumentu, dar jezika je bio upozorenje Jevrejima da Bog namerava da sudi Izraelu zato što su odbacili Isusa Hrista kao Mesiju. Samim tim, pošto je Bog u stvari osudio Izrael (tako što je razrušio Jerusalim od strane Rimljana 70 posle Hrista), dar jezika ne bi imao više svoju svrhu. Dok je ovaj pogled moguć, prvobitna svrha jezika bi bila ispunjena ali to ne bi moralo obavezno da znači da se oni i umanjuju. Pismo ne tvrdi odlučno da se dar govorenja u jezicima umanjio.

U isto vreme, ako bi dar govorenja u jezicima u crkvi bio aktivan danas, on bi se upražnjavao u saglasnosti sa Pismom. To bi bio pravi razumljiv jezik (1 Korinćanima 14:10). Njegova svrha bi bila da komunicira Božiju Reč osobi drugog jezika (Dela 2:6-12). Bio bi u saglasnosti sa zapovesti koju je Bog dao kroz apostola Pavla, "Ako ko govori čudnim jezikom, neka to čine po dvojica ili najviše trojica, i to redom, a jedan neka tumači. Ako pak nema tumača, neka ćuti u Crkvi, pa neka govori samom sebi i Bogu" (1 Korinćanima 14:27-28). Isto bi se pokoravao 1 Korinćanima 14:33, “Jer Bog nije Bog nereda, nego mira.”

Bog definitivno može osobi da da, dar govorenja u jezicima da bi ona komunicirala sa osobom koja govori drugi jezik. Sveti Duh je suveren u razdeljivanju duhovnoh darova (1 Korinćanima 12:11). Samo zamislite koliko bi misionari bili uspešniji ako ne bi morali da idu u školu jezika i kada bi bilu u stanju odmah sa ljudima da govore njihov jezik. Međutim, izgleda da Bog ovo ne radi. Jezici se ne pojavljuju danas u obliku u kom su se pojavljivali u Novom zavetu, uprkos činjenici da bi bili jako korisni. Velika većina vernika koja tvrdi da upražnjava dar govorenja u jezicima to ne radi u saglasnosti sa gore pomenutim Pismom. Ove činjenice vode ka zaključku, da se dar govorenja u jezicima umanjio, ili je u najmanju ruku retkost u Božijem planu za crkvu danas.

Oni koji veruju u dar govorenja u jezicima kao molitveni jezik za samo-poučavanje, svoj stav zasnivaju na 1 Korinćanima 14:4 i/ili 14:28, “Ko govori čudnim jezikom – izgrađuje samoga sebe, a ko prorokuje – uzdiže Crkvu.” Kroz celo četrnaesto poglavlje, Pavle naglašava važnost tumačenja (prevođenja) jezika, vidi 14:5-12. Ono što Pavle kaže u stihu 4 je, “Ako govoriš u jezicima bez tumačenja, ne radiš ništa drugo osim što poučavaš samog sebe, čineći da izgledaš duhovniji od drugih. Ako govoriš u jezicima i pri tom postoji tumačenje, ti poučavaš sve.” Novi zavet nigde ne daje specifično uputstvo o moljenju u jezicima. Novi zavet nigde ne daje svrhu moljenja u jezicima, niti konkretno opisuje osobu koja se moli u jezicima. Dalje, ako je molitva u jezicima za samo-počavanje, zar ne bi bilo nefer prema onima koji nemaju dar govorenja u jezicima i koji samim tim nisu u stanju sebe da poučavaju? Prva Korinćanima 12:29-30 jasno govori da svi nemaju dar govorenja u jezicima.



Vrati se na Srpsku stranu



Šta je dar govorenja u jezicima? Da li je dar jezika za danas?