Što je to tjelesan kršćanin?




Pitanje: Što je to tjelesan kršćanin?

Odgovor:
Može li pravi kršćanin biti tjelesan? U odgovoru na to pitanje, prvo ćemo definirati naziv „tjelesan“. Riječ „tjelesan“ prevedena je iz grčke riječi sarkikos, koja doslovno znači „mesni”. Ovu opisnu riječ možemo vidjeti u kontekstu kršćana u 1. Korinćanima 3:1-3. U ovom odlomku, apostol Pavao se obraća čitateljima kao „braći”, što je naziv koji koristi gotovo isključivo za druge kršćane, a zatim ih opisuje kao „tjelesne“. Dakle, možemo zaključiti da kršćani mogu biti tjelesni. Biblija krajnje jasno kaže da nitko nije bez grijeha (1. Ivanova 1:8). Svaki put kad sagriješimo, ponašamo se tjelesno.

Ključno je razumjeti sljedeće: naime, iako kršćanin može neko vrijeme biti tjelesan, pravi kršćanin neće ostati tjelesan cijeloga života. Neki su pogrešno obradili ideju „tjelesnoga kršćanina” govoreći kako je moguće da netko povjeruje u Krista, a onda nastavi provoditi ostatak života ponašajući se sasvim tjelesno, bez ikakvih dokaza novoga rođenja ili novoga stvorenja (2. Korinćanima 5:17). Takav koncept je potpuno nebiblijski. Jakovljeva poslanica u drugom poglavlju izvanredno jasno govori da istinska vjera uvijek kao rezultat ima dobra djela. Efežanima 2:8-10 kaže da iako smo spašeni samo po milosti samo po vjeri, spasenje će dovesti do djela. Može li se kršćanin u vrijeme pada i/ili pobune činiti tjelesnim? Može. Hoće li pravi kršćanin ostati tjelesnim? Neće.

Budući da je vječna sigurnost svetopisamska činjenica, čak je i tjelesan kršćanin ipak spašen. Spasenje se ne može izgubiti, jer spasenje je dar od Boga koji On neće oduzeti (vidi Ivan 10:28; Rimljanima 8:37-39; 1. Ivanova 5:13). Čak i u Prvoj Korinćanima 3:15, tjelesnoga kršćanina se uvjerava u njegovo spasenje: „Onaj čije djelo izgori štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru.“ Dakle, pitanje nije je li osoba koja tvrdi da je kršćanin ali živi tjelesno izgubila svoje spasenje, nego je li ta osoba ikada zapravo bila spašena (1. Ivanova 2:19).

Kršćani koji postanu tjelesni u svome ponašanju mogu očekivati da ih Bog u ljubavi disciplinira (Hebrejima 12:5-11) kako bi mogli opet ući u blisko zajedništvo s Njim i vježbati se u poslušnosti. Božja želja u našemu spasenju je da se sve više i više suobličavamo s Kristovom slikom (Rimljanima 12:1-2), da postajemo sve više duhovni a sve manje tjelesni, što je proces koji nazivamo posvećenjem. Sve dok ne budemo izbavljeni od svoga grješnoga tijela, događat će se trenuci tjelesnosti. Ipak, za istinskoga Kristovog vjernika, ti trenuci bit će iznimka, a ne pravilo.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je to tjelesan kršćanin?