Što je teorija JEDP?




Pitanje: Što je teorija JEDP?

Odgovor:
Ukratko, teorija JEDP tvrdi da prvih pet knjiga Biblije: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojeve i Ponovljeni zakon nije napisao samo Mojsije, koji je umro 1451. prije Krista, nego i razni autori/sastavljači poslije Mojsija. Teorija se temelji na činjenici da se u različitim dijelovima Petoknjižja koriste različita imena za Boga te da postoje vidljive razlike u lingvističkom stilu. Slova u skraćenici JEDP stoje za navodna četiri autora: autor koji koristi „Jahve” za Boga, autor koji koristi Elohim za Boga, autor Ponovljenog zakona („Deuteronomy“) i svećenički autor Levitskoga zakona (P za „priest“). Teorija JEDP nadalje tvrdi da su se različiti dijelovi Petoknjižja najvjerojatnije sastavili u 4. stoljeću prije Krista, te da je to vjerojatno učinio Ezra.

Dakle, zašto u knjigama koje je navodno napisao jedan autor postoje različiti nazivi za Boga? Na primjer, Postanak 1 koristi ime Elohim dok Postanak 2 koristi ime YHWH. Takvi se obrasci često javljaju u Petoknjižju. Odgovor je jednostavan. Mojsije je koristio Božja imena s određenom svrhom. U Postanku 1 Bog je Elohim, moćni Bog Stvoritelj. U Postanku 2 Bog je Jahve, osoban Bog koji je stvorio i koji ima odnos sa čovječanstvom. Ovo ne upućuje na različite pisce već na jednoga pisca koji je koristio različita imena za Boga u svrhu naglaska te kako bi opisao različite aspekte Njegova karaktera.

U pogledu različitih stilova, ne bismo li očekivali da će pisac drukčijim stilom pisati povijest (Postanak), pravne zakone (Izlazak, Ponovljeni zakon), i zamršene detalje žrtvenoga sustava (Levitski zakonik)? Teorija JEDP uzima objašnjive razlike u Petoknjižju i konstruira razrađenu teoriju koja nema temelja u stvarnosti ili povijesti. Nijedan J, E, D ili P dokument nikad se nije otkrio. Nijedan stari židovski ili kršćanski učenjak nikada nije dao niti naslutiti da su takvi dokumenti postojali.

Najsnažniji argument protiv teorije JEDP jest sama Biblija. Isus je u Marku 12:26 rekao: „A što se tiče činjenice da mrtvi uskrisuju, niste li čitali u Mojsijevoj knjizi, na mjestu o grmu, kako mu Bog reče: 'Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev'?” Prema tome, Isus jasno kaže da je Mojsije napisao izvještaj o gorućem grmu u Izlasku 3:1-3. Luka, u Djelima 3:22, komentira odlomak u Ponovljenom zakonu 18:15 i navodi Mojsija kao pisca tog odlomka. Pavao u Rimljanima 10:5 govori o pravednosti koju Mojsije opisuje u Levitskome zakoniku 18:5. Dakle, Pavao svjedoči da je Mojsije autor Levitskoga zakonika. Stoga, vidimo da Isus pokazuje da je Mojsije pisac Izlaska, Luka (u Djelima apostolskim) pokazuje da je Mojsije napisao Ponovljeni zakon, a Pavao Mojsija postavlja kao autora Levitskoga zakonika. Kako bi teorija JEDP bila istinita, Isus, Luka i Pavao moraju ili biti lažljivci ili u zabludi u pogledu svoga razumijevanja Staroga zavjeta. Dajmo svoje povjerenje Isusu i ljudskim autorima Svetoga pisma, a ne smiješnoj i neutemeljenoj teoriji JEDP (2. Timoteju 3:16-17).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je teorija JEDP?