Temelji li se nauk o svećenstvu svih vjernika na Bibliji?




Pitanje: Temelji li se nauk o svećenstvu svih vjernika na Bibliji?

Odgovor:
Postoji jedan glavni odlomak koji se bavi svećenstvom svih vjernika. Taj glasi: »Te dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećenstvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu … Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo« (1. Petrova 2,5-9).

Starozavjetne svećenike birao je Bog, a ne oni sami sebe; i bili su birani s ciljem: da služe Bogu svojim životima prinoseći žrtve. Svećenstvo je služilo kao slika ili »tip« nadolazeće službe Isusa Krista … a ta slika više nije bila potrebna nakon što je njegova žrtva na križu bila dovršena. Kada je Bog u trenutku Kristove smrti razderao debeli hramski zastor koji je prekrivao ulaz u Svetinju nad svetinjama (Matej 27,51), Bog je time pokazao da starozavjetno svećenstvo više nije potrebno. Sada su ljudi Bogu mogli ući izravno kroz uzvišena Velikog svećenika, Isusa Krista (Hebrejima 4,14-16). Sada više nema ovozemaljskih posrednika između Boga i ljudi koji su postojali u starozavjetnom svećenstvu (1. Timoteju 2,5).

Naš Veliki svećenik, Krist, prinio je jednu žrtvu za grijehe za sva vremena (Hebrejima 10,12), tako da se više ne može prinijeti nikakva žrtva za grijeh (Hebrejima 10,26). Međutim, kao što su svećenici nekoć u Hramu prinosili druge vrste žrtava, tako je iz 1. Petrove 2,5. 9 jasno da je Bog odabrao kršćane da prinose duhovne žrtve prihvatljive Bogu kroz Isusa Krista«. 1. Petrova 2,5-9 govori o dva vida vjernikove svećeničke službe. Prvi vid je vjernikova privilegiranost. Kada je Bog nekoga izabirao za svećenika, bio je to privilegij. Bog je izabrao sve vjernike: »izabrani rod … narod određen za Božju svojinu« (stih 9). U starozavjetnom Šatoru sastanka i u Hramu, postojala su mjesta na koja su smjeli ići samo svećenici. U Svetinju nad svetinjama, iza debelog zastora, smio je ući jedino Veliki svećenik, i to samo jedanput godišnje na Dan pomirenja kada je prinosio žrtvu za grijeh za sav narod. Međutim, kao što smo gore spomenuli, zbog Isusove smrti na golgotskom križu, svi vjernici sada imaju izravan pristup Božjem prijestolju kroz Isusa Krista, našeg uzvišenog Velikog svećenika (Hebrejima 4,14-16). Koje li privilegije da Božjem prijestolju možemo pristupiti izravno, a ne kroz ovozemaljskog svećenika. Kada se Krist vrati i na zemlju siđe Novi Jeruzalem (Otkrivenje 21), vjernici će tamo Boga gledati licem u lice i služiti mu (Otkrivenje 22,3-4). Ponovno, koja li je to privilegija posebno za nas koji jednoć »nismo bili narod«, koji smo bili ... »bez nade« ... određeni za uništenje zbog našega grijeha.

Drugi vid vjernikova svećenstva je njegovo izabranje s određenom svrhom: prinositi duhovne žrtve (vidi npr. Hebrejima 13,15-16), te naviještati slavna djela njega koji nas je pozvao iz tame u njegovo divno svjetlo. Prema tome, i životom (1. Petrova 2,5; Titu 2,11-14; Efežanima 2,10) i riječju (1. Petrova 2,9; 3,15), naša svrha je služiti Bogu. Budući da je vjernikovo tijelo hram Duha Svetoga (1. Korinćanima 6,19-20), Bog nas je pozvao da mu služimo od srca prije svega prinošenjem našega života kao živu žrtvu (Rimljanima 12,1-2). Jednoga dana, služit ćemo Bogu u vječnosti (Otkrivenje 22,3-4), ali ne u nekomu hramu, jer »Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, Svemogući, i Janje« (Otkrivenje 21,22). Kao što je starozavjetno svećenstvo trebalo biti neokaljano, što je simbolizirala njihova obredna čistoća, tako je i Krist nas učinio položajno svetima pred Ocem. On nas poziva da živimo svetim životima kako bismo mogli biti »sveto svećenstvo« (1. Petrova 2,5).

Na kraju, vjernici se nazivaju »kraljevima i svećenicima«, odnosno »kraljevskim svećenstvom« kao odraz njihova privilegiranog statusa koji imaju kao baštinici kraljevstva Svemogućega Boga i Janjeta. Zbog te privilegirane blizine s Bogom, nije potreban ni jedan drugi ovozemaljski posrednik. Drugo, vjernici se nazivaju svećenicima zato što spasenje nije samo »osiguranje od požara«, odnosno bijeg iz pakla. Umjesto toga, Bog poziva vjernike da mu služe prinoseći duhovne žrtve, tj. tako što će biti narod revan u dobrim djelima. Kao svećenici živoga Boga, svu svoju slavu moramo dati Onome koji nam je dao veličanstveni dar žrtve njegova Sina za nas, a zauzvrat mi trebamo podijeliti tu predivnu milost s drugima.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Temelji li se nauk o svećenstvu svih vjernika na Bibliji?