Kako su se ljudi spašavali prije nego što je Isus umro za naše grijehe?




Pitanje: Kako su se ljudi spašavali prije nego što je Isus umro za naše grijehe?

Odgovor:
Od čovjekova pada, Kristova smrt je uvijek bila osnova spasenja. Nitko, prije ili poslije Križa, neće nikada biti spašen bez toga jednog središnjeg događaja u povijesti svijeta. Kristova smrt platila je kaznu za prošle grijehe svetih iz Staroga zavjeta i buduće grijehe novozavjetnih svetih.

Vjera je oduvijek bila zahtjev za spasenje. Isto tako, Bog je uvijek bio objekt spasonosne vjere. Psalmist je napisao: „Blago svima koji se njemu utječu!“ (Psalam 2,12). Postanak 15,6 kaže da je Abraham povjerovao Bogu i da je to bilo dovoljno da mu Bog to uračuna u pravednost (vidi također Rimljanima 4,3-8). Starozavjetni žrtveni sustav nije oduzimao grijehe, kao što Hebrejima 9,1—10,4 jasno uči. Međutim, pokazivao je prema danu kada će Sin Božji proliti svoju krv za grješno čovječanstvo.

Sadržaj vjernikove vjere mijenjao se kroz vijekove. Ono što Bog zahtijeva da se mora vjerovati zasniva se na količini objave koju je do tada dao čovječanstvu. To se naziva progresivnom objavom. Adam je vjerovao u obećanje koje je Bog dao u Postanku 3,15, da će ženino Sjeme pokoriti Sotonu. Adam mu je povjerovao, što je pokazao imenom koje je dao Evi (s. 20) a Gospodin je to označio time što ih je pokrio ogrtačem načinjenog od životinjske kože (s. 21). Bilo je to sve što je, u tome trenutku, Adam znao, ali je u to povjerovao.

Abraham je vjerovao Bogu prema obećanjima i novoj objavi koju mu je Bog dao u Postanku 12 i 15. Prije Mojsija nije bila napisana ni jedna knjiga Svetoga pisma, ali čovječanstvo je bilo odgovorno za ono što je Bog objavio. Kroz cijeli Stari zavjet, vjernici su se spašavali zato što su vjerovali da će se Bog jednoga dana pobrinuti za problem njihova grijeha. Danas gledamo prema natrag, s vjerom da se on već pobrinuo za naše grijehe na Golgoti (Ivan 3,16; Hebrejima 9,28).

Što je pak s vjernicima u Kristovu vremenu, prije križa i uskrsnuća? U što su oni vjerovali? Jesu li razumjeli potpunu sliku Krista kako umire na križu za njihove grijehe? U kasnijem razdoblju svoje službe, „poče Isus izlagati svojim učenicima da mora ići u Jeruzalem, gdje će mnogo trpjeti od starješina, glavara svećeničkih i književnika, da će biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan“ (Matej 16,21). Kako su njegovi učenici reagirali na ovu poruku? „Petar ga povuče nasamo i poče ga odvraćati riječima: 'Nek ti Bog bude milostiv, Gospodine! Bože sačuvaj! Tebi se takvo što ne smije dogoditi!'“ (16,22). Petar i drugi učenici nisu poznavali svu istinu, ali ipak su bili spašeni zato što su vjerovali da će se Bog pobrinuti za problem njihova grijeha. Nisu točno znači kako će Bog to postići, jednako kao što to nisu shvaćali ni Adam, ni Abraham, ni Mojsije ni David, ali vjerovali su Bogu.

Danas imamo više objave nego što su imali ljudi koji su živjeli prije Kristova uskrsnuća. Mi vidimo cjelovitu sliku. „Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu“ (Hebrejima 1,1-2). Naše spasenje još uvijek se temelji na Kristovoj smrti, naša vjera je još uvijek nužna za spasenje, a objekt naše vjere još uvijek je Bog. Danas je sadržaj naše vjere da je Krist umro za nas, da je bio ukopan i da je treći dan uskrsnuo (1. Korinćanima 15,3-4).



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Kako su se ljudi spašavali prije nego što je Isus umro za naše grijehe?