Što je sinoptički problem?“




Pitanje: Što je sinoptički problem?

Odgovor:
Kada se usporede prva tri Evanđelja: Matej, Marko i Luka, sasvim je bjelodano da su ti izvještaji vrlo slični jedan drugome, i u sadržaju i u izražavanju. Zbog toga se Matej, Marko i Luka nazivaju „sinoptičkim Evanđeljima”. Riječ „sinoptički” u osnovi znači „vidjeti zajedno s uvriježenim gledištem“. Mnoge sličnosti između sinoptičkih evanđelja potaknule su neke da se upitaju jesu li autori Evanđeljâ imali zajednički izvor, odnosno neki drugi zapis o Kristovu rođenju, životu, službi, smrti i uskrsnuću iz kojega su izvukli materijale za svoja Evanđelja. Neki tvrde da su Matej, Marko i Luka toliko slični da su jednostavno morali koristiti Evanđelja jedni drugih, ili neki drugi zajednički izvor. Taj navodni „izvor“ dobio je naslov „Q!“ od njemačke riječi quelle koja znači „izvor“.

Postoje li ikakvi dokazi za dokument „Q“? Ne, ne postoje. Nijedan dio niti fragment dokumenta „Q“ nikad se nije otkrio. Nijedan od prvih crkvenih otaca nije spomenuo „izvor“ evanđelja u svojim spisima. „Q“ je izmišljotina liberalnih „znanstvenika“ koji niječu nadahnuće Biblije. Oni vjeruju da Biblija nije ništa više od književnoga djela te da je podložna istoj kritici koja se primjenjuje na sva druga književna djela. Ponovno, nema nikakvih dokaza za bilo kakav dokument „Q“ – biblijskih, teoloških niti povijesnih.

Ako Matej, Marko i Luka nisu koristili dokument „Q”, zašto su im Evanđelja tako slična? Nekoliko je mogućih objašnjenja. Moguće je da su ostali pisci imali pristup onom Evanđelju koje je bilo prvo napisano (vjerojatno Markovo). Nema apsolutno nikakva problema s idejom da su Matej i/ili Luka prepisali neke dijelove Markova Evanđelja i koristili ih u svojem Evanđelju. Možda je Luka imao pristup Marku i Mateju i koristio tekstove njih obojice u svom Evanđelju. Luka 1:1-4 nam kaže: „Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauke koju si primio.”

U konačnici, objašnjenje sličnosti sinoptičkih Evanđelja jest u tome da ih je sve nadahnuo isti Sveti Duh, te su sva napisali ljudi koji su svjedočili istim događajima, ili su slušali o njima. Evanđelje po Mateju napisao je apostol Matej, jedan od dvanaestorice koji su slijedili Isusa i koje je on poslao. Evanđelje po Marku napisao je Ivan Marko, blizak suradnik Petra, još jednog od dvanaestorice. Evanđelje po Luki napisao je Luka, bliski suradnik apostola Pavla. Ne bismo li i očekivali da će njihovi izvještaji bilo vrlo slični? Svako je Evanđelje u konačnici nadahnuo Sveti Duh (2. Timoteju 3:16-17; 2. Petrova 1:20-21). Dakle, trebamo očekivati usklađenost i jedinstvo.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je sinoptički problem?“