Što su redakcijska kritika i viša kritika?“




Pitanje: Što su redakcijska kritika i viša kritika?

Odgovor:
Redakcijska kritika i viša kritika samo su neke od mnogih oblika biblijske kritike. Njihova je namjera istražiti Sveta pisma i prosuditi o njihovom autorstvu, povijesnosti i vremenu pisanja. Većina ovih metoda završe kao pokušaji uništavanja teksta Biblije.

Biblijska kritika može se razvrstati u dva glavna oblika: viša i niža kritika. Niža kritika je pokušaj otkrivanja originalnih riječi teksta budući da više nemamo originalne spise. Viša kritika bavi se autentičnošću teksta. Postavljaju se pitanja poput: Kada je ovo stvarno napisano? Tko je stvarno napisao ovaj tekst?

Mnogi kritičari u ovim kampovima ne vjeruju u nadahnuće Svetoga pisma te stoga koriste ta pitanja kako bi rasturili djelo Svetoga Duha u životima autora Svetoga pisma. Vjeruju da je Stari zavjet samo kompilacija usmenih predaja te da je napisan tek nakon što je Izrael odveden u ropstvo u Babilon 586. prije Krista.

Naravno, u Svetome pismu možemo vidjeti da je Mojsije zapisao Zakon i prvih pet knjiga Staroga zavjeta (koje se nazivaju Petoknjižjem). Ako uistinu te knjige nije napisao Mojsije, te ako nisu bile napisane sve dok se izraelski narod nije osnovao, ovi kritičari bi mogli tvrditi netočnost onoga što je napisano te tako opovrgnuti autoritet Božje riječi. No, to nije tako. (Za raspravu o Mojsijevu autorstvu Petoknjižja, vidite naše članke o dokumentarnoj hipotezi i teoriji JEDP.) Redakcijska kritika je ideja da su pisci Evanđelja bili tek sakupljači usmenih predaja, a ne stvarni pisci samih Evanđelja. Jedan kritičar koji zagovara gledišta redakcijske kritike kaže da je svrha njihova proučavanja otkrivanje „teoloških motiva“ iza autorova izbora i kompilacije predaja ili drugih pisanih materijala u kršćanstvu.

U osnovi, ono što vidimo u svim tim oblicima biblijske kritike jest pokušaj nekih kritičara da odvoje djelo Svetoga Duha u proizvodnji točnoga, pouzdanoga pisanog dokumenta Božje Riječi. Pisci Svetih pisama objasnili su kako su nastala Sveta pisma. „Svako je Pismo od Boga nadahnuto” (2. Timoteju 3:16). Bog je onaj koji je dao ljudima riječi koje je želio da se zapišu. Apostol Petar napisao je: „Nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja" (2. Petrova 1:20, 21). Ovdje Petar govori da te zapise nisu izmislili ili stvorili ljudi koji su htjeli nešto zapisati. Petar nastavlja: „nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga" (2. Petrova 1:21). Sveti Duh im je rekao ono što je htio da zapišu. Nema potrebe kritizirati autentičnost Svetoga pisma kada možemo znati da je Bog bio iza kulisa i upravljao i vodio ljude u njihovu bilježenju.

Još je jedan stih vrlo zanimljiv u odnosu na točnost Svetoga pisma: „A Branitelj, Duh Sveti, kojega će otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i SJETITI VAS SVEGA ŠTO VAM REKOH" (Ivan 14:26 naglasak autora). Ovdje je Isus govorio svojim učenicima da će uskoro otići, ali da će im Sveti Duh pomoći da se sjete što ih je poučavao ovdje na zemlji kako bi to kasnije mogli zapisati. Bog je bio iza autorstva i očuvanja Svetih pisama.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što su redakcijska kritika i viša kritika?“