Tko su bili rani crkveni oci?




Pitanje: Tko su bili rani crkveni oci?

Odgovor:
Rane crkvene oce možemo podijeliti u tri osnovne kategorije: apostolski oci, prednicejski crkveni oci i poslijenicejski crkveni oci. Apostolski crkveni oci bili su ljudi poput Klementa Rimskog, koji je bio suvremenik apostola i kojega su oni vjerojatno podučavali, tako da su ti ljudi prenosili predaju i učenje samih apostola. Lino, koji je spomenut u 2. Timoteju 4:21, postao je nakon Petrove mučeničke smrti biskupom Rima, a Klement je preuzeo njegovu dužnost nakon njega. I Lino i Klement Rimski se, stoga, smatraju apostolskim ocima. Međutim, još uvijek nisu pronađeni nikakvi Linovi spisi, za razliku od mnogih spisa Klementa Rimskog. Apostolski oci su scenu uglavnom napustili početkom drugoga stoljeća, izuzev onih malobrojnih koji su bili Ivanovi učenici, poput Polikarpa. Prema predaji, apostol Ivan je umro u Efezu oko 98. godine.

Prednicejski oci su bili oni koji su došli nakon apostolskih otaca a prije Nicejskog sabora koji se održao 325. godine. Među njima tako nalazimo Ireneja, Ignacija i Justina Mučenika, koji su dakle prednicejski oci.

Poslijenicejski oci su oni koji su živjeli nakon Nicejskog sabora 325. godine. Među njima su poznati ljudi poput Augustina, biskupa Hippa, kojega se često naziva ocem [Rimokatoličke] Crkve zbog njegova velikog djela o nauci o crkvi; Krisostom, kojega se još zbog izvrsna govorništva naziva i „Zlatousti“; te Euzebije, koji je napisao povijest crkve od Isusova rođenja do 324. godine, dakle jednu godinu prije Nicejskog sabora. Njega stavljamo u razdoblje poslije Nicejskog sabora, jer je svoju povijest napisao tek nakon što se održao Nicejski sabor. Drugi poslijenicejski oci bili su Jerolim, koji je preveo grčki Novi zavjet u latinsku Vulgatu, te Ambrozije, koji je bio uvelike odgovoran za obraćenje cara Konstantina na kršćanstvo.

Dakle, što su vjerovali rani crkveni oci? Apostolske oce je brinulo da se evanđelje naviješta upravo onako kako su ga naviještali i sami apostoli. Nije ih previše zanimalo formuliranje teološkog nauka, jer su smatrali da je evanđelje koje su primili od apostola bilo sasvim dovoljno. Apostolski oci su bili revni baš kao i sami apostoli u iskorjenjivanju i razotkrivanju svake lažne nauke koja bi se uvukla u ranu crkvu. Pravovjernost nauka sačuvala je želja apostolskih otaca da ostanu vjerni evanđelju kojemu su ih poučili apostoli.

Prijenicejski oci također su pokušali ostati vjerni evanđelju, ali imali su još jednu dodatnu brigu. Sada su postojali lažni spisi koji su za sebe tvrdili da imaju istu težinu kao ustanovljeni spisi primjerice Pavla, Petra i Luke. Razlog za te lažne spise bio je očigledan. Ako bi se Kristovo Tijelo moglo uvjeriti da prihvati neki lažan dokument, onda bi se u crkvu uvukao lažan nauk. Prema tome, prednicejski oci su proveli puno vremena u obrani kršćanske vjere od lažne nauke, a to je dovelo do početka stvaranja prihvaćene crkvene nauke.

Poslijenicejski oci vršili su misiju obrane evanđelja protiv svakovrsnih krivovjerja, tako da je poslijenicejske oce sve više zanimala obrana evanđelja, a manje ih je zanimao prijenos evanđelja u njegovu istinitom i čistom obliku. Dakle, počeli su odlaziti od pravovjerja koje je bilo zaštitni znak apostolskih otaca. To je bilo razdoblje teologa i beskrajnih rasprava o ezoteričnim temama, kao što je bilo pitanje „koliko anđela može plesati na vrhu igle.“

Rani crkveni oci služe nam kao primjer što znači slijediti Krista i braniti vjeru. Ni jedan od ranih crkvenih otaca nije bio savršen, baš kao što ni mi nismo savršeni. Neki su rani crkveni oci držali vjerovanja koja većina današnjih kršćana smatra pogrešnima. Ono što se na kraju razvilo u rimokatoličku teologiju svoje korijenje vuče iz spisa poslijenicejskih otaca. Premda nam proučavanje ranih crkvenih otaca može pružiti znanje i uvid, naša vjera na kraju mora biti u Božju riječ, a ne u spise ranih kršćanskih vođa. Jedino je Božja riječ nezabludiv vodič za vjeru i praksu.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Tko su bili rani crkveni oci?