settings icon
share icon
Pitanje

Kako psihologija surađuje s biblijskim savjetovanjem?

Odgovor


Sekularna psihologija temelji se na učenju psihoanalitičara kao što su Sigmund Freud, Carl Jung i Carl Rogers. Biblijsko, odnosno „noutetičko“ savjetovanje se, s druge strane, temelji izravno na objavljenoj Božjoj riječi. Biblijsko savjetovanje smatra da je Pismo dovoljno da opremi Božje dijete za svako dobro djelo (2. Timoteju 3:17). Biblijski savjetnici uče da je čovjekov osnovni problem duhovne naravi. Dakle, ateistički psiholozi, koji su i sami duhovno mrtvi, nemaju pravi uvid u čovjekovo stanje.

Nadalje, ono što se obično naziva „kršćanskim savjetovanjem“ razlikuje se od „biblijskog savjetovanja“ u tome što kršćansko savjetovanje često koristi sekularnu psihologiju i Bibliju zajedno. To ne znači da kršćanski savjetnik nije ujedno i biblijski savjetnik, ali često se događa da su kršćanski savjetnici kršćani koji u svoje savjetovanje integriraju sekularnu psihologiju. Biblijski ili „noutetički“ savjetnici u potpunosti odbacuju sekularnu psihologiju.

Većina psihologije u svojoj je naravi humanistička. Sekularni humanizam promovira čovječanstvo kao najviši standard istine i moralnosti, te odbacuje vjeru, sve nadnaravno i Bibliju. Stoga, sekularna psihologija je čovjekov pokušaj da razumije i popravi čovjekovu duhovnu stranu bez oslovljavanja ili prepoznavanja duhovne stvarnosti.

Biblija kaže da je čovječanstvo jedinstvena Božja tvorevina, stvorena na Božju sliku (Postanak 1:26, 2:7). Biblija se izričito bavi čovjekovom duhovnošću, uključujući njegov pad u grijeh, posljedice grijeha i čovjekov trenutni odnos s Bogom.

Sekularna psihologija temelji se na idejama da je čovjek u osnovi dobar i da odgovor na njegove probleme leži u njemu samome. Biblija pak oslikava puno drukčiju sliku o čovjekovu stanju. Čovjek nije „u suštini dobar“; on je „mrtav u svojim prijestupima i grijesima“ (Efežanima 2:1), a srce neobraćenoga čovjeka je „prijevarno više od svega i podlo“ (Jeremija 17:9). Dakle, biblijski savjetnik zauzima drastično drukčiji pristup: umjesto da traži rješenja za duhovne probleme u vlastitu umu, on pokušava suočiti grijeh, dobiti mudrost odozgor (Jakov 3:17), i primijeniti Božju riječ na dotičnu situaciju.

Biblijski savjetnici, za razliku od psihoterapeuta i nekih kršćanskih savjetnika, smatraju kako je jedino Biblija izvor sveobuhvatnog i detaljnog pristupa u savjetovanju (2. Timoteju 3:15-17; 2. Petrova 1:4). Biblijsko savjetovanje dopušta Bogu da govori kroz svoju Riječ. Biblijsko savjetovanje želi služiti ljubavlju istinitoga i živoga Boga, ljubavlju koja se bavi grijehom i koja proizvodi poslušnost.

Psihoterapija se usredotočuje na čovjekove potrebe. Obično tu dominiraju potrebe za samopoštovanjem, ljubavlju i prihvaćanjem. Ukoliko se ispune te potrebe, vjeruje se da će ljudi biti sretni, dobri i moralni; ali ako se te potrebe ne ispune, ljudi će biti očajni, puni mržnje i nemoralni. Biblijsko savjetovanje uči kako se pravo zadovoljstvo i sreća mogu pronaći jedino u odnosu s Bogom i u ustrajanju na pobožnosti. Na primjer, nikakva psihoterapija ne može sebičnu osobu učiniti nesebičnom, ali Božji sluga ili sluškinja koji su poslušni bit će zadovoljni u svom radosnom, nesebičnom davanju (2. Korinćanima 9:7).

Dakle, kako psihologija surađuje s biblijskim savjetovanjem? Ukratko, ne surađuje. Sekularna psihologija počinje i završava s čovjekom i njegovim idejama. Pravo biblijsko savjetovanje ukazuje svoje klijente na Krista i Božju riječ. Biblijsko savjetovanje je pastoralna služba, proizvod duhovnoga dara ohrabrivanja, a njegov cilj nije samopoštovanje nego posvećenje.

English



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu

Kako psihologija surađuje s biblijskim savjetovanjem?
Podijelite ovu stranicu: Facebook icon Twitter icon Pinterest icon Email icon
© Copyright Got Questions Ministries