Koje je porijeklo Katoličke crkve?




Pitanje: Koje je porijeklo Katoličke crkve?

Odgovor:
Rimokatolička crkva tvrdi da je nastala u vrijeme smrti, uskrsnuća i uznesenja Isusa Krista otprilike 30. godine. Katolička crkva sebe naziva Crkvom za koju je Isus Krist umro, Crkvom koju su uspostavili i sagradili Apostoli. Je li to pravo porijeklo Katoličke crkve? Naprotiv, čak i letimično čitanje Novoga zavjeta otkrit će da Katolička crkva nema svoje porijeklo u Isusovu učenju, kao ni u učenju njegovih apostola. U Novom zavjetu, ne spominje se ni papinstvo, ni štovanje / obožavanje Marije (ni Marijino bezgrješno začeće, Marijino trajno djevičanstvo, Marijino uznesenje niti Marija kao su-otkupiteljica i su-posrednica), molitve svecima na Nebu da se mole za nas, apostolsko naslijeđe, obredi crkve koji vrše ulogu sakramenata, krštenje male djece, ispovijedanje grijeha svećeniku, Čistilište, indulgencije/oproštajnice kao ni jednaki autoritet crkvene Predaje i Svetoga pisma. Stoga, ako Katolička crkva ne potječe od učenja Isusa i njegovih učenika, kao što čitamo u Novom zavjetu, koje je onda pravo porijeklo Katoličke crkve?

U prvih 280 godina povijesti kršćanstva, kršćanstvo je bilo zabranjeno od Rimskoga carstva, a kršćane su strahovito progonjili. To se promijenilo nakon »obraćenja« rimskoga Cara Konstantina. Konstantin je »legalizirao« kršćanstvo Milanskim ediktom iz 313. godine. Godine 325., Konstantin je sazvao Nicejski sabor, u pokušaju da ujedini kršćanstvo. Konstantin je kršćanstvo zamislio kao religiju koja bi ujedinila Rimsko carstvo, koje se u to vrijeme počinjalo dijeliti. Premda se to tada činilo pozitivnim razvojem kršćanske crkve, rezultati nipošto nisu bili pozitivni. Kao što Konstantin nije htio u potpunosti prihvatiti kršćansku vjeru nego je nastavio sa svojim poganskim vjerovanjima i praksom, tako je i kršćanska crkva koju je Konstantin promicao bila mješavina pravoga kršćanstva i rimskog poganizma.

Konstantin je shvatio da zbog toga što je Rimsko carstvo toliko golemo, prostrano i raznoliko – neće svi htjeti napustiti svoja religijska vjerovanja i prihvatiti kršćanstvo. Zato je dopustio, pa čak i zagovarao, »kršćanizaciju« poganskih vjerovanja. Potpuno poganska i krajnje nebiblijska vjerovanja dobila su nov, »kršćanski« identitet. Evo nekoliko jasnih primjera tih vjerovanja:

(1) Kult Izide, religija egipatske majke-božice, uvedena je u kršćanstvo tako što su Izidu zamijenili Marijom. Mnogi nazivi koji su se koristili za Izidu, poput »Kraljica Neba«, »Majka Božja« i »theotokos« (Bogorodica), pripisani su Mariji. Mariji je dana uzvišena uloga u kršćanskoj vjeri, daleko veća od one koju joj daje Biblija. Sve to služilo je kako bi se privukli štovatelji Izide vjeri koju inače ne bi prihvatili. Zapravo, mnogi hramovi božice Izide pretvoreni su u hramove posvećene Mariji. Prve jasne naznake katoličke Mariologije javljaju se u pisanjima Origena, koji je živio u Aleksandriji u Egiptu, koja je slučajno bila žarište štovanja božice Izide.

(2) Mitraizam je bila religija Rimskoga carstva od prvoga do petog stoljeća nakon Krista. Bila je jako popularna među Rimljanima a posebno među rimskim vojnicima, te je vjerojatno bila religija nekolicine rimskih careva. Premda Mitraizam nikada nije dobio »službeni« status u Rimskome carstvu, de fakto je bila službena religija sve dok ga Konstantin i naredni carevi nisu zamijenili kršćanstvom. Jedna od ključnih značajki Mitraizma bio je žrtveni obrok, koji je uključivao jedenje tijela i pijenje krvi bika. Mitra, bog Mitraizma, bio je »prisutan« u tijelu i krvi bika, a onima koji su ga blagovali u žrtvenom objedu davao je spasenje (theofagija, jedenje boga). Mitraizam je također imao sedam »sakramenata«, tako da je sličnosti između Mitraizma i Rimokatoličanstva toliko puno da se jednostavno ne mogu zanemariti. Konstantin i njegovi sljedbenici pronašli su laku zamjenu za žrtveni obrok Mitraizma u konceptu Gospodnje večere. Nažalost, neki rani kršćani Gospodnjoj večeri već su počeli pripisivati mističke značajke, pritom odbacivši biblijski pojam jednostavne uspomene na Kristovu smrt i prolivenu krv. Romanizacija Gospodnje večere upotpunila je prijelaz u žrtvenu konzumaciju Isusa Krista, koja je sada poznata kao katolička Misa / Euharistija.

(3) Većina Rimskih careva (i građana) bili su henoteisti. Henoteist je osoba koja vjeruje u postojanje mnogih bogova, ali se prvenstveno usredotočuje samo na jednoga boga, ili pak smatra da je taj jedan bog nadređen drugim bogovima. Na primjer, rimski bog Jupiter bio je vrhovni bog rimskoga panteona bogova. Rimski mornari često su štovali Neptuna, boga oceana. Kada je Katolička crkva prigrlila rimski poganizam, jednostavno je zamijenila panteon bogova svecima. Kao što je rimski panteon bogova imao boga ljubavi, boga mira, boga rata, boga snage, boga mudrosti itd., jednako je i Katolička crkva imala sveca koji je bio »zadužen« za sve ove i mnoge druge kategorije. Kao što su mnogi rimski gradovi imali boga zaštitnika pojedinog grada, tako je i Katolička crkva izmislila »sveca zaštitnika« za gradove.

(4) Vrhovnost rimskoga biskupa (papinstvo) nastala je uz podršku rimskih careva. Budući da je Rim bio središte vladavine Rimskim carstvom u kojemu su živjeli rimski carevi, grad Rim postao je prominentan u svim aspektima života. Konstantin i njegovi nasljednici podržali su rimskoga biskupa kao vrhovnog vladara crkve. Naravno da je za jedinstvo rimskoga carstva bilo najbolje da vlast i državna religija imaju sjedište na istome mjestu. Premda se većina drugih biskupa (i kršćana) odupiralo ideji o vrhovnosti rimskoga biskupa, rimski biskup se na kraju uzdigao do vrhovnosti zbog moći i utjecaja rimskih careva. Kada je Rimsko carstvo doživjelo slom, pape su preuzele naslov koji su prethodno imali rimski carevi – Pontificus Maximus.

Mogli bismo iznijeti mnoge druge primjere. Ova četiri dovoljna su da pokažu pravo porijeklo Katoličke crkve. Naravno, Rimokatolička crkva niječe pogansko porijeklo njezinih vjerovanja i običaja. Katolička crkva prerušava svoja poganska vjerovanja slojevima komplicirane teologije. Ona izgovara i niječe svoje pogansko porijeklo tako što stavlja masku »crkvene Predaje«. Budući da prepoznaje da su mnoga njezina vjerovanja i običaji krajnje strani Svetomu pismu, prinuđena je zanijekati autoritet i dostatnost Biblije.

Porijeklo Katoličke crkve je tragičan kompromis kršćanstva s poganskim religijama koje su je okruživale. Umjesto da naviješta Evanđelje i obraća pogane, Katolička crkva »pokrstila« je poganske religije i »opoganila« kršćanstvo. Brišući razlike i značajke, da, Katolička crkva postala je privlačna stanovništvu Rimskoga carstva. Jedna posljedica toga jest to što je Katolička crkva stoljećima bila vrhovna religija u »Rimskome svijetu«. Međutim, druga posljedica jest ta što je najdominantniji oblik kršćanstva otpao od istinskog Evanđelja Isusa Krista, kao i od pravoga naviještanja Božje riječi.

2. Timoteju 4,3-4 kaže: »Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škaklju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama.«



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Koje je porijeklo Katoličke crkve?