Je li moljenje krunice u skladu sa Svetim pismom?




Pitanje: Je li moljenje krunice u skladu sa Svetim pismom?

Odgovor:
Premda veći dio molitve krunice sadrži Sveto pismo, cijeli drugi dio »Zdravomarijo« i dijelovi »Zdravo, Kraljice neba« očigledno nemaju veze s Biblijom. I dok je prvi dio Zdravomarijo gotovo doslovan citat iz Luke 1,28, nema biblijske osnove za: (1) molitvu Mariji sada, (2) nazivanje Marije »svetom«niti, (3) nazivanje Marije »našim životom« i »našom nadom«.

Je li u redu nazvati Marijom »svetom«, čime Katolička crkva želi reći da Marija nikada nije sagriješila niti je imala bilo kakvu mrlju izvornoga grijeha? Vjernici su u Bibliji bili nazivani »svetima«, što bismo mogli protumačiti kao »oni koji su odvojeni«, »sveti«, ali Pismo pod time podrazumijeva pravednost koju oni koji vjeruju u Krista imaju kao pripisanu Kristovu pravednost (2. Korinćanima 5,21) i da u ovome životu u praksi još uvijek nisu posvećeni od grijeha (1. Ivanova 1,9—2,1). Isus se u Svetom pismu opetovano naziva našim Spasiteljem zato što nas je spasio od našega grijeha. U Luki 1,47, Marija naziva Boga svojim »Spasiteljem«. Spasitelj od čega? Bezgrješan čovjek ne treba Spasitelja. Spasitelj je potreban grješniku. Marija je priznala da je Bog njezin Spasitelj. Prema tome, Marija je priznala da je grješnica.

Isus je rekao da nas je došao spasiti od naših grijeha (Matej 1,21). Rimokatolička crkva tvrdi da je Marija bila spašena od grijeha drukčije od svih drugih ... da je bila spašena od grijeha kroz bezgrješno začeće (da je ona sama bila začeta bez grijeha). No, je li to učenje u skladu s Biblijom? Rimokatolička crkva otvoreno priznaje da ovo učenje ne nalazimo u Svetom pismu. Kada je jedan mladić Isusa oslovio »dobri Učitelju« (Matej 19,16-17), Isus ga je upitao zašto ga naziva »dobrim« jer postoji samo jedan koji je dobar: Bog. Isus nije zanijekao svoju božansku narav, nego je mladiću pokušao dati do znanja da taj izraz koristi previše slobodno bez prethodnog promišljanja što zbilja govori. Međutim, ono što je Isus htio reći još uvijek je istina, jer u protivnom on to ne bi rekao ... da nitko nije dobar osim Boga. To isključuje sve osim Boga, pa tako i Mariju! S time možemo povezati Rimljanima 3,10-23, Rimljanima 5,12 i mnogobrojne druge odlomke koji ističu činjenicu da u Božjim očima nitko nije dorastao. Marija se ne isključuje ni iz jedne takve sveobuhvatne izjave! Da je Marija zbilja bila sačuvana od mrlje grijeha, ne bi joj trebao Spasitelj. No, ona je sama rekla da joj je Spasitelj potreban (Luka 1,47).

Što je s pitanjem o molitvi Mariji ili bilo kome drugom osim Bogu? Biblija nam ne otkriva može li nas itko drugi čuti s Neba. Znamo da je jedino Bog sveznajuć, svemoćan i sveprisutan. Po svemu sudeći, čak i anđeli sa svim svojim velebnim sposobnostima imaju ograničenja i ne mogu nam uvijek priskočiti u pomoć onako kako bi htjeli (Daniel 10,10-14). Kada je Isus svoje učenike učio moliti, dao im je ono što obično nazivamo »Očenaš«. On nas uči da svoje molitve uputimo Bogu. Svaka molitva uvijek je upućena Bogu! Nigdje ne možete pronaći ni jedan jedini primjer u kojemu se netko molio nekom »svecu« ili anđelu ili bilo kome drugom (osim molitvi lažnim bogovima). Štoviše, svaki put kada se bilo koja pobožna osoba poklonila ničice (u vjerskom događaju) kako bi počastila nekoga drugog a ne Boga (uglavnom apostole ili anđele), rečeno joj je da ustane i prestane to činiti (Djela 10,25-26; Djela 14,13-16; Matej 4,10; Otkrivenje 19,10; Otkrivenje 22,8-9). Rimokatolička crkva kaže da štuje jedino Boga, ali da »duboko poštuju« Mariju i svece. U čemu je razlika? Osoba koja moli krunicu više puta zaziva Mariju nego Boga! Na svaku jednu hvalu Bogu u Krunici, njih 10 upućene su Mariji!

Biblija kaže da je Isus naš otkupitelj (Galaćanima 3,13; 4,4-5; Titu 2,14; 1. Petrova 1,18-19; Otkrivenje 5,9). »Zdravo, sveta Kraljice« Mariju naziva našom »najmilosrdnijom zagovornicom« ali Biblija naziva Isusa našim Zagovornikom kod Oca (1. Ivanova 2,1) i našim jedinim Posrednikom (1. Timoteju 2,5). Jedini put kada u Pismu nalazimo naziv »Kraljica neba«, u negativnom je smislu (Jeremija 7,17-19; 44,16-27). Cijelo Sveto pismo uči nas moliti se isključivo Bogu. Ne nalazimo ni jedan jedini primjer ili poticaj da se trebamo moliti ikome drugom! Jedina osnova za ovu ideju pristupanja k Bogu kroz Mariju temelji se na biblijskoj priči o tome kako je Marija došla k Isusu i zatražila njegovu pomoć na svadbi (Ivan 2). Međutim, u svjetlu svih drugih stihova, uključujući Isusovu vlastitu pouku o tome kako se trebamo moliti, možemo li zbilja uzeti ovaj odlomak u njegovu kontekstu kao pouku da bismo Bogu trebali dolaziti kroz Mariju?

Isto tako, je li zbilja prikladno nazvati Mariju našim »životom« i »nadom«? Ponovno, ovo su izrazi koji se u Pismu koriste isključivo za Boga, posebno za Boga Sina, Isusa Krista (Ivan 1,1-14; Kološanima 3,4; 1. Timoteju 1,1; Efežanima 2,12; Titu 2,13). Dakle, praksa izgovaranja krunice suprotna je Svetome pismu iz više razloga. Jedino Bog može čuti naše molitve. Jedino Bog može uslišati naše molitve. Biblija nigdje ne upućuje kršćane da se mole kroz posrednike niti da mole svece ili Mariju (na Nebu) da se mole za njih.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li moljenje krunice u skladu sa Svetim pismom?