Zašto Bog dopušta da se loše stvari događaju dobrim ljudima?




Pitanje: Zašto Bog dopušta da se loše stvari događaju dobrim ljudima?

Odgovor:
Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? Ovo je jedno od najtežih teoloških pitanja. Bog je vječan, neograničen, sveznajuć, sveprisutan, svemoćan itd. Zašto očekujemo da bismo mi, ljudi (koji nismo vječni, neograničeni, sveznajući, sveprisutni ili svemoćni) trebali u potpunosti razumjeti Božje puteve? Knjiga o Jobu bavi se ovim pitanjem. Bog je dozvolio Sotoni da učini Jobu što god želi, osim da ga ubije. Kako je Job reagirao? “I ako me ubije, ipak ću se nadati u Njega” (Job 13,15; Djaković). “Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1,21) Job nije razumio zašto je Bog dozvolio da mu se dogodi to što mu se dogodilo, ali znao je da je Bog dobar i nastavio se u Njega pouzdavati. Tako bismo trebali i mi reagirati. Bog je dobar, pravedan, pun ljubavi i milosrdan. Često nam se događaju stvari koje jednostavno ne možemo razumjeti. Međutim, umjesto da sumnjamo u Božju dobrotu, trebamo se pouzdati u Njega. „Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze“ (Izreke 3,5-6).

Međutim, možda je bolje zapitati se: „Zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?“ Bog je svet (Izaija 6,3; Otkrivenje 4,8). Ljudi su grješni (Rimljanima 3,23; 6,23). Želite li znati kako Bog vidi čovječanstvo? „Kao što stoji pisano: 'Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro. Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov na njihovim usnama. Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na prolijevanje krvi; ruševine s bijedom na njihovim su putovima; put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima“ (Rimljanima 3,10-18). Svako ljudsko biće na ovomu planetu zaslužuje da ga istoga trena bace u pakao. Svaku sekundu našega života živi smo samo po Božjoj milosti. Čak i najveća nevolja koju bismo mogli doživjeti na ovome planetu milosrdna je u usporedbi s onim što zaslužujemo, a to je vječni pakao u ognjenom jezeru.

„Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grješnici, umro za nas“ (Rimljanima 5,8). Unatoč zloj, izopačenoj i grješnoj naravi ljudi ovoga svijeta, Bog nas je ipak ljubio. Ljubio nas je dovoljno da umre kako bi uzeo kaznu za naše grijehe (Rimljanima 6,23). Trebamo samo vjerovati u Isusa Krista (Ivan 3,16; Rimljanima 10,9) kako bismo dobili oproštenje i obećani dom na nebu (Rimljanima 8,1). Što zaslužujemo = pakao. Što dobivamo = vječni život na nebu samo po vjeri. Netko je rekao da je ovaj svijet jedini pakao koji će vjernici ikada doživjeti, te jedino nebo koje će nevjernici ikada iskusiti. Sljedeći put kada se zapitamo: „Zašto Bog dopušta da se loše stvari događaju dobrim ljudima?“, sjetimo se da se zapravo trebamo pitati: „Zašto Bog dopušta da se dobre stvari događaju lošim ljudima?“



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Zašto Bog dopušta da se loše stvari događaju dobrim ljudima?