Je li kreacionizam znanstven?




Pitanje: Je li kreacionizam znanstven?

Odgovor:
Trenutno se mnogo raspravlja o valjanosti kreacionizma, koji se definira kao „vjerovanje da svemir i živa bića potječu od specifičnog djelovanja božanskog stvaranja, kao što se vidi u biblijskom izvještaju, a ne prirodnih procesa kakva je evolucija”. Znanost stvaranja sekularna zajednica često otpisuje i optužuje za nedostatak znanstvenih dokaza. Međutim, kreacionizam je bjelodano kompatibilan sa znanstvenim pristupom bilo kojoj temi. Kreacionizam daje izjave o stvarnim svjetskim događajima, mjestima i stvarima. Ne bavi se samo subjektivnim idejama ili apstraktnim konceptima. Postoje uspostavljene znanstvene činjenice koje su dosljedne s kreacionizmom, a način na koji se te činjenice vežu jedna s drugom od koristi je za kreacionističko tumačenje. Jednako kao što se druge široke znanstvene ideje koriste kako bi podržale povezanost niza činjenica, tako to čini i kreacionizam.

Kako je, onda, kreacionizam – za razliku od „naturalizma“, koji se definira kao „filozofsko gledište prema kojemu sve nastaje iz prirodnih svojstava i uzroka, a nadnaravna ili duhovna objašnjenja su isključena ili zanemarena”— znanstven? Istina, odgovor ovisi o tome kako definirate „znanstven“. Prečesto se „znanost“ i „naturalizam“ poistovjećuju, te onda po definiciji isključuju kreacionistička stajališta. Takva definicija zahtijeva iracionalno strahopoštovanje prema naturalizmu. Znanost se definira kao „promatranje, identifikacija, opis, eksperimentalno istraživanje i teoretsko objašnjenje fenomenâ”. Ništa ne zahtijeva da znanost sama po sebi bude naturalistička. Naturalizam, poput kreacionizma, zahtijeva niz pretpostavki koje se ne stvaraju eksperimentima. Ne ekstrapoliraju se iz podataka niti se izvode iz rezultata testova. Te filozofske pretpostavke prihvaćene su prije uzimanja bilo kakvih podataka. Budući da su i naturalizam i kreacionizam umnogome pod utjecajem pretpostavki koje niti su dokazive niti provjerljive, te ulaze u raspravu puno prije samih činjenica, pravedno je reći da je kreacionizam barem jednako znanstven kao i naturalizam.

Kreacionizam, poput naturalizma, može biti „znanstven“ u tome što je kompatibilan sa znanstvenom metodom otkrića. Međutim, ova dva koncepta nisu znanosti sami po sebi, zato što oba gledišta uključuju aspekte koji se ne smatraju „znanstvenima“ u običnom smislu. Ni kreacionizam ni naturalizam ne mogu se falsificirati, odnosno nema pokusa koji bi definitivno mogao poništiti bilo koje od ta dva gledišta. Ni jedno ni drugo ne stvaraju niti povećavaju sposobnost predviđanja ishoda. Samo na osnovu ove dvije stvari, vidimo da nema logičkoga razloga da jedno smatramo više valjanim u znanstvenom smislu od drugoga.

Među glavnim razlozima koje naturalisti daju za odbacivanje kreacionizma nalazi se koncept čuda. Ironično je to što će naturalisti tipično reći da su čuda poput posebnog stvaranja nemoguća jer krše zakone prirode, koji su jasno i povijesno vidljivi. Takvo je stajalište ironično na nekoliko razina. Kao jedan primjer razmotrimo abiogenezu, teoriju o tome kako je život nastao iz nežive tvari. Abiogeneza je jedan od najtemeljitije opovrgnutih koncepata znanosti. No ipak, pravo naturalističko stajalište pretpostavlja da je život na zemlji – samoumnoživi, samoodrživi, složeni organski život – nastao iz nežive tvari. Takvo što nikad se nije vidjelo u cijeloj ljudskoj povijesti. Pozitivne evolucijske promjene potrebne za napredovanje stvorenja prema složenijim oblicima također se nikad nisu vidjele. Dakle, kreacionizam zapravo vodi u dokazima za „čudesne“ tvrdnje zbog toga što Sveto pismo pruža dokumentirane izvještaje o čudesnim zbivanjima. Označiti kreacionizam neznanstvenim na temelju čuda traži i da se naturalizam označi istom etiketom.

Mnogo je činjenica koje obje strane debate koriste. Činjenice su činjenice, ali ne postoji činjenica koja apsolutno zahtijeva samo jedno tumačenje. Rascjep između kreacionizma i sekularnog naturalizma počiva isključivo na različitim tumačenjima. U pogledu debate između evolucije i stvaranja, i sam je Charles Darwin to ustvrdio. U uvodu u svoje knjige Podrijetlo vrsta, rekao je: „Sasvim sam svjestan da gotovo ne postoji ni jedna točka o kojoj govorim u ovoj knjizi koja se ne bi mogla navesti u prilog zaključcima izravno suprotnih onima do kojih sam ja došao.” Očigledno, Darwin je vjerovao u evoluciju, a ne stvaranje, ali je bio spreman priznati da je tumačenje bilo ključno za izbor u što vjerovati. Jedan znanstvenik može vidjeti određenu činjenicu kao podršku naturalizmu, dok drugi znanstvenik može vidjeti istu činjenicu kao podršku kreacionizmu.

Također, činjenica da je kreacionizam jedina moguća alternativa naturalističkim idejama kakva je evolucija čini ga valjanom temom, posebice kad su ovu dihotomiju priznali neki vodeći umovi znanosti. Mnogi poznati i utjecajni znanstvenici kažu da su jedina moguća objašnjenja života naturalistička evolucija ili posebno stvaranje. Ne slažu se svi znanstvenici oko toga koje je ispravno, ali gotovo svi se slažu da mora biti jedno ili drugo.

Još je mnogo razloga zašto je kreacionizam racionalan i znanstven pristup učenju. Među njima su i koncepti realističke vjerojatnosti, manjkavi dokazi za makroevoluciju, dokazi iskustva i tako dalje. Nema logičkog temelja za bespogovorno prihvaćanje naturalističkih pretpostavki i glatko odbacivanje kreacionističkih pretpostavki. Čvrsta vjera u stvaranje nije barijera znanstvenim otkrićima. Samo uzmite u obzir postignuća ljudi poput Newtona, Pasteura, Mendela, Pascala, Kelvina, Linnaeusa i Maxwella. Svi su bili kreacionisti i to ih nije smetalo. Kreacionizam nije „znanost“, jednako kao što ni naturalizam nije „znanost“. Međutim, kreacionizam je sasvim kompatibilan sa znanošću.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Je li kreacionizam znanstven?