Temelje li se katolička vjerovanja i običaji na Bibliji?




Pitanje: Temelje li se katolička vjerovanja i običaji na Bibliji?

Odgovor:
Pitanje koje trebamo postaviti o bilo kojoj crkvi i njezinim običajima glasi: »Temelje li se na Bibliji?« Temelji li se njezino učenje na Bibliji (naravno,u njezinom povijesno-gramatičkom kontekstu), trebamo ga prihvatiti. Ako se ne temelji, onda ga moramo odbaciti. Bogu je važnije da crkva vrši njegovu volju i bude poslušna njegovoj Riječi, nego da može pratiti svoje naslijeđe sve do Isusovih apostola. Isusa je izrazito brinulo napuštanje Božje riječi poradi ljudske predaje (Marko 7,7). Predaje nisu loše same po sebi … postoje i neke dobre i korisne predaje. Ponovno, uvijek se radi o tome temelji li se neko učenje, običaj ili predaja na Bibliji. Kakva je onda Rimokatolička crkva kada ju usporedimo s učenjem Božje riječi?

Spasenje: Rimokatolička crkva uči da se spasenje dobiva nanovim rođenjem prilikom krštenja a zadržava se pomoću katoličkih sakramenata, osim u slučaju kada se počini namjeran čin grijeha koji prekida stanje posvetne milosti. Biblija pak uči da smo spašeni po milosti koju smo primili kroz jednostavnu vjeru (Efežanima 2,8-9), te da su dobra djela rezultat promjene srca koja se dogodila prilikom spasenja (Efežanima 2,10; 2. Korinćanima 5,17) i plod novoga života u Kristu (Ivan 15).

Sigurnost spasenja: Rimokatolička crkva uči da se spasenje ne može zajamčiti niti se u njega može biti siguran. 1. Ivanova 5,13 kaže da je 1. Ivanova poslanica napisana kako bi vjernike uvjerila u SIGURNOST njihova spasenja.

Dobra djela: Rimokatolička crkva kaže da se kršćani spašavaju zaslužnim djelima (koja počinju s krštenjem), te da se spasenje održava dobrim djelima (primanjem sakramenata, ispovijedanjem grijeha svećeniku itd.) Biblija kaže da su kršćani spašeni po milosti kroz vjeru, u potpunosti nezavisno od djela (Titu 3,5; Efežanima 2,8-9; Galaćanima 3,10-11; Rimljanima 3,19-24).

Krštenje: U Novom zavjetu krštenje se UVIJEK obavlja NAKON spasonosne vjere u Krista. Krštenje nije sredstvo spasenja; čovjeka spašava vjera u evanđelje (1. Korinćanima 1,14-18; Rimoljanima 10,13-17). Rimokatolička crkva naučava nanovo rođenje male djece kroz krštenje, o čemu ne čitamo nigdje u Svetome pismu. Jedini mogući nagovještaj krštenja male djece u Bibliji na koje Rimokatolička crkva može pokazati nalazimo u slučaju krštenja cijeloga doma čuvara tamnice u Djelima 16,33. Međutim, kontekst uopće ne spominje malu djecu. Djela 16,31 naviještaju da se spašavamo po vjeri. Pavao je govorio cijelomu kućanstvu u 32. stihu, i cijelo kućanstvo je povjerovalo (stih 34). Ovaj odlomak jedino podupire krštenje onih koji su već povjerovali, a ne male djece.

Molitva: Rimokatolička crkva uči da se ne trebamo moliti samo Bogu, nego da trebamo moliti Mariju i svece da se mole za nas. Nasuprot toga, u Svetom pismu učimo da se trebamo moliti jedino Bogu (Matej 6,9; Luka 18,1-7).

Svećenstvo: Rimokatolička crkva uči da postoji razlika između klera i »laika«, dok Novi zavjet naučava svećenstvo svih vjernika (1. Petrova 2,9).

Sakramenti: Rimokatolička crkva uči da prilikom primanja sakramenata vjernik prima infuziju milosti. Takvo učenje ne nalazimo nigdje u Svetom pismu.

Ispovijed: Rimokatolička crkva uči da, osim u slučaju kada je spriječen, jedini način na koji vjernik može primiti oproštenje svojih grijeha jest tako da ih ispovijedi svećeniku. Nasuprot tome, Pismo uči da se ispovijedati trebamo Bogu (1. Ivanova 1,9).

Marija: Rimokatolička crkva, između ostaloga, uči da je Marija Kraljica neba, vječna djevica i su-otkupiteljica koja je uzišla na Nebo. U Bibliji, prikazuje ju se kao poslušnu i vjernu Božju sluškinju, koja je postala Isusovom majkom. Ni jedan od drugih atributa koje Rimokatolička crkva spominje nema nikakve osnove u Bibliji. Ideja da je Marija su-otkupiteljica i su-posrednica između Boga i ljudi nije samo van-biblijska (nalazimo je samo izvan Biblije), nego je nebiblijska (protivna Pismu). U Djelima 4,12 Petar naviješta da je Isus jedini otkupitelj. 1. Timoteju 2,5 naviješta da je Isus jedini posrednik između Boga i ljudi.

Mogli bismo pružiti mnoge druge primjere, no i ovi jasno pokazuju da se Rimokatolička crkva ne temelji na Bibliji. Svaka kršćanska denominacija ima svoje predaje i običaje koji se ne temelje isključivo na Pismu. Upravo zato Biblija mora biti mjerilo kršćanske vjere i običaja. Božja riječ je uvijek istinita i pouzdana. Isto se, međutim, ne može reći za predaju crkve. Naša smjernica treba biti: »Što kaže Sveto pismo?« (Rimljanima 4,3; Galaćanima 4,30; Djela 17,10). 2. Timoteju 3,16-17 naviješta: »Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi.«



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Temelje li se katolička vjerovanja i običaji na Bibliji?