Što je bila prva / izvorna crkva? Je li izvorna / prva crkva prava crkva?




Pitanje: Što je bila prva / izvorna crkva? Je li izvorna / prva crkva prava crkva?

Odgovor:
Sposobnost praćenja svoje crkve do »prve crkve« kroz apostolsko naslijeđe argument je koji koristi nekoliko različitih crkava kako bi dokazali da je njihova crkva »jedina prava crkva«. Rimokatolička crkva iznosi tu tvrdnju. Grčka Pravoslavna crkva iznosi tu tvrdnju. Neke protestantske denominacije iznose tu tvrdnju. Neki od »kršćanskih« kultova iznose tu tvrdnju. Kako možemo znati koja crkva je u pravu? Biblijski odgovor glasi: to nije bitno!

Prva crkva, njezin rast, nauk i običaji zapisani su za nas u Novom zavjetu. Isus, kao i njegovi apostoli, unaprijed su upozorili da će doći lažni učitelji, i zbilja iz nekih novozavjetnih poslanica je jasno da su se ovi apostoli veoma rano morali boriti protiv lažnih učitelja. Sveto pismo nigdje ne kaže da je podrijetlo apostolskog naslijeđa ili sposobnost da se prate korijeni neke crkve do »prve crkve« ispit prave crkve. Naprotiv, uvijek se uspoređuje ono što uče lažni učitelji s onime što je učila prva crkva, a što piše u Svetom pismu. Je li neka crkva »prava crkva« ili nije određuje se tako što ćemo njezina učenja i običaje usporediti s učenjem i praksom novozavjetne crkve, koja je opisana u Svetom pismu.

Na primjer, u Djelima 20,17-38, apostolu Pavlu pružila se mogućnost da posljednji put licem u lice porazgovara s vođama crkve u velikom gradu Efezu. U tome odlomku, kaže im da lažni učitelji neće samo doći k njima nego da će izaći IZMEĐU njih (s. 29-30). Pavao ne iznosi učenje da su oni trebali slijediti »prvu« organiziranu crkvu kao sigurno uporište istine. Umjesto toga, on ih preporučuje na čuvanje »Bogu i riječi – njegovoj milosti« (s. 32). Stoga, istinu su mogli odrediti ovisnošću o Bogu i o »riječi – njegovoj milosti« (tj. Svetom pismu, vidi Ivan 10,35).

Tu ovisnost o Božjoj riječi, umjesto nasljedovanja nekih pojedinačnih »osnivača« ponovno vidimo u Galaćanima 1,8-9, gdje Pavao kaže: »Ali, ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet. Ponavljam ono što smo upravo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet.« Prema tome, osnova za razlikovanje istine od krivovjerja ne temelji se čak ni na tome TKO ga naučava, »bili to mi, bio anđeo s neba«, nego na tome je li to isto ono evanđelje koje su već primili – a to evanđelje zapisano je u Svetom pismu.

Drugi primjer ovisnosti o Božjoj riječi nalazimo u 2. Petrovoj. U ovoj poslanici, apostol Petar bori se protiv lažnih učitelja. Dok to čini, Petar počinje tako što napominje da imamo »sigurniju riječ« na koju se možemo osloniti čak i od slušanja Božjega glasa s neba kao prilikom Isusova preobraženja (2. Petrova 1,16-21 – nažalost, hrvatski prijevodi ovaj stih ne prevode doslovno nego umeću svoje značenje koje je posve suprotno izvorniku, koji pak glasi: »A imamo sigurniju proročku riječ, i dobro činite što na nju pazite kao na svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu...«). Ova »sigurnija proročka riječ« je pisana Božja riječ. Petar im kasnije kaže da paze na »proročanstva koja su navijestili sveti proroci i zapovijedi Gospodnje i Spasiteljeve koju su saopćili vaši apostoli« (2. Petrova 3,2). U Svetom pismu nalaze se kako proročanstva svetih proroka tako i zapovijedi koje je Isus dao apostolima.

Kako možemo odrediti poučava li crkva istinit nauk ili ne? Jedino mjerilo za koje Sveto pismo kaže da je nezabludivo jest Biblija (Izaija 8,20; 2. Timoteju 3,15-17; Matej 5,18; Ivan 10,35; Izaija 40,8; 1. Petrova 2,25; Galaćanima 1,6-9). Predaja je dio svake crkve, a tu predaju moramo usporediti s Božjom riječi, kako ne bi išla protiv istine (Marko 7,1-13). Premda je istina da kultovi, a ponekad i inače pravovjerne crkve, izvrću tumačenje Svetoga pisma kako bi opravdale svoju praksu, kada ga tumačimo u skladu s kontekstom i nakon vjernog pročavanja, ono nas može dovesti do istine.

»Prva crkva« jest crkva o kojoj piše Novi zavjet, a posebno Djela apostolska i Pavlove poslanice. Novozavjetna crkva je »izvorna crkva« i »jedina prava crkva«. To možemo znati zato što ju Sveto pismo jako detaljno opisuje. Ta crkva, kako je opisana u Novom zavjetu, Božji je obrazac i temelj za njegovu crkvu. Hajdemo, dakle, na osnovu toga provjeriti rimokatoličku tvrdnju da je ona »prva crkva«. Nigdje u Novom zavjetu nećete pročitati kako je »jedina prava crkva« činila bilo što od sljedećeg: molila se Mariji, molila se svecima, štovala Mariju, pokoravala se papi, imala odabrano svećenstvo, krstila malu djecu (bebe), obdržavala obrede krštenja i Gospodnje večere kao sakramente ili prenosila apostolski autoritet na nasljednike apostolâ. Sve su ovo temeljni elementi rimokatoličke vjere. Ukoliko većinu temeljnih elemenata Rimokatoličke crkve novozavjetna crkva (prva i jedina prava crkva) nije prakticirala, kako onda Rimokatolička crkva može biti prva crkva? Proučavanje Novoga zavjeta jasno otkriva da Rimokatolička crkva nije ista crkva koju opisuje Novi zavjet.

Novi zavjet bilježi povijest crkve od otprilike 30-te do otprilike 90-te godine poslije Krista. U drugom, trećem i četvrtom stoljeću, povijest bilježi nekoliko rimokatoličkih doktrina i praksi među ranim kršćanima. Nije li logično da je vjerojatnije da će rani kršćani razumjeti što su apostoli zbilja željeli reći? Jest, logično je, no postoji jedan problem. Kršćani u drugom, trećem i četvrtom stoljeću nisu bili najraniji kršćani. Ponovno, Novi zavjet izvješćuje o doktrini i praksi najranijih kršćana … a Novi zavjet ne uči rimokatolički nauk. Koje je objašnjenje zašto je crkva drugoga, trećeg i četvrtog stoljeća počela pokazivati znakove Rimokatoličanstva??

Odgovor je jednostavan – crkva drugoga, trećeg, četvrtog (i narednih) stoljeća nije imala kompletan Novi zavjet. Crkve su imale dijelove Novoga zavjeta, ali Novi zavjet (i cijela Biblija) nije bio svima dostupan sve do izuma tiskarskoga stroja 1440. godine. Rana crkva učinila je najbolje što je mogla kako bi apostolski nauk prenijela usmenom predajom i kroz izuzetno ograničenu dostupnost Riječi u pisanome obliku. U isto vrijeme, lako je vidjeti kako se krivi nauk mogao uvući u crkvu koja je možda imala pristup isključivo recimo poslanici Galaćanima. Zanimljivo je da je protestantska reformacija uslijedila jako brzo nakon izuma tiskarskoga stroja i prijevoda Biblije na narodne jezike. Nakon što su ljudi počeli i sami proučavati Bibliju, postalo je očigledno u kojoj je mjeri Rimokatolička crkva odlutala od crkve kakvu opisuje Novi zavjet.

Sveto pismo nigdje ne spominje korištenje argumenta »koja je crkva nastala prije« kao osnove za određivanje »prave« crkve. Naprotiv, ono uči da trebamo koristiti Sveto pismo kao odlučujući čimbenik pri određivanju koja crkva propovijeda istinu i koja je zbog toga vjerna prvoj crkvi. Od posebne je važnosti usporediti Sveto pismo s učenjem crkve o ključnim pitanjima kao što su Kristovo potpuno božanstvo i čovještvo, pomirenje grijeha kroz njegovu krv na Golgoti, spasenje od grijeha po milosti kroz vjeru i nezabludivost Svetoga pisma. »Prva crkva« i »jedina prava crkva« opisane su u Novom zavjetu. To je crkva koju sve crkve trebaju slijediti, u koju se trebaju ugledati i koju trebaju nasljedovati.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Što je bila prva / izvorna crkva? Je li izvorna / prva crkva prava crkva?