Temelji li se anihilacionizam na Bibliji?




Pitanje: Temelji li se anihilacionizam na Bibliji?

Odgovor:
Anihilacionizam je vjerovanje da nevjernici neće iskusiti vječnu patnju u paklu, nego da će nakon smrti biti »uništeni«. Vjerovanje u anihilacionizam posljedica je pogrešnog shvaćanja jedne ili više od narednih doktrina: (1) o posljedicama grijeha, (2) o Božjoj pravdi, (3) o naravi Pakla.

Što se tiče naravi Pakla, pobornici anihilacionizma pogrešno razumiju značenje ognjenog jezera. Svakako, da se ljude baci u jezero užarene lave, istoga trenutka bili bi progutani. Međutim, ognjeno jezero istovremeno je fizičko i duhovno područje. Ne radi se tu samo o tome da se ljudsko biće baca u ognjeno jezero, nego da se u njega baca ljudsko tijelo, duša i duh. Duhovna narav ne može uništiti fizička vatra. Po svemu sudeći, nespašeni će uskrsnuti u tijelu pripremljenom za vječnost baš kao i spašeni (Otkrivenje 20,13; Djela 24,15). Ta tijela pripremljena su za vječnu sudbinu.

Vječnost je još jedan aspekt koji anihilacionizam ne uspijeva adekvatno shvatiti. Anihilacionisti su u pravu da grčka riječ »aionion«, koja se obično prevodi kao »vječnost«, po svojoj definiciji ne znači vječnost, nego se odnosi na »razdoblje« ili »eon«, na određeno vremensko razdoblje. Međutim, jasno je da se u Novom zavjetu »aionion« ponekad koristi za vječno vremensko razdoblje. Otkrivenje 20,10 govori o Sotoni, zvijeri, i lažnom proroku koje se baca u ognjeno jezero i muči »dan i noć, u vijeke vjekova«. Jasno je da ovo troje nisu uništeni time što su bačeni u ognjeno jezero. Zašto bi se sudbina nespašenih razlikovala od njihove (Otkrivenje 20,14-15)? Najuvjerljiviji dokaz za vječnost Pakla nalazimo u Mateju 25,46: »Ovi (grješnici) će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.« U ovom stihu, ista grčka riječ koristi se za sudbinu grješnika i pravednika. Ukoliko će grješnici trpjeti samo neko »vremensko razdoblje«, onda će i pravednici biti na Nebu samo određeno vremensko razdoblje. Ako će vjernici na Nebu biti vječno, onda će i nevjernici u paklu provesti vječnost.

Anihilacionisti još često prigovaraju da bi Bog bio nepravedan kada bi nevjernike kaznio beskonačnim vremenskim razdobljem u Paklu. Kako Bog može biti pošten i kazniti čovjeka koji je živio grješnim životom recimo nekih sedamdesetak godina na cijelu vječnost? Odgovor na taj prigovor jest da naš grijeh donosi vječne posljedice zato što je usmjeren protiv vječnoga Boga. Kada je kralj David počinio preljub i umorstvo, rekao je: »Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom …« (Psalam 51,6). David je sagriješio protiv Batšebe i Urije, kako onda može reći da je sagriješio samo protiv Boga? David je shvaćao da je sav grijeh u konačnici protiv Boga. Bog je vječno i beskonačno Biće. Zbog toga, svaki grijeh zaslužuje vječnu kaznu. Ovozemaljski primjer nalazimo kada usporedimo napad na našeg susjeda s napadom na predsjednika države. Istina je, oboje je grijeh, ali napad na predsjednika države nosio bi puno dalekosežnije posljedice. Koliko onda grijeh protiv svetoga i beskonačnog Boga iziskuje strašnije posljedice?

U nešto osobniji aspekt anihilacionizma pripada ideja da nećemo biti sretni na Nebu budemo li znali da neki od naših voljenih trpe pod vječnim mukama u Paklu. Međutim, kada dođemo na Nebo, nećemo se moći ni na što žaliti niti ćemo zbog ičega biti tužni. U Otkrivenju 21,4 čitamo: »On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.« Ukoliko neki od naših najmilijih ne budu na Nebu, mi ćemo se 100% složiti da oni tamo ne pripadaju – da ih je osudilo njihovo odbacivanje Isusa Krista kao njihova Spasitelja (Ivan 3,16; Ivan 14,6). Teško je to shvatiti, ali nećemo biti tužni zbog toga što neće biti s nama. Štoviše, ne smijemo se usredotočiti na to hoćemo li moći uživati u Nebu bez svih naših voljenih, nego na to kako možemo naše voljene uputiti na vjeru u Krista – kako bi mogli biti s nama.

Pakao je možda najveći razlog zašto je Bog poslao Isusa Krista da plati kaznu za naše grijehe. »Uništenje« nakon smrti i nije neka strašna sudbina koje bi se trebalo bojati, ali vječnost u Paklu svakako jest. Isusova smrt bila je beskonačna smrt, koja je platila naš beskonačni dug zbog grijeha – kako ga mi ne bismo trebali vječno plaćati u Paklu (2. Korinćanima 5,21). Sve što moramo učiniti jest pouzdati se u njega, i bit ćemo spašeni, primit ćemo oproštenje, očišćenje i obećanje vječnoga doma u Nebu. Bog nas je toliko ljubio da se pobrinuo za naše spasenje. Odbacimo li njegov dar vječnoga života, suočit ćemo se s vječnim posljedicama te odluke.



Vratite se na hrvatsku naslovnu stranicu



Temelji li se anihilacionizam na Bibliji?