Da li je zajednička molitva važna? Da li zajednička molitva ima više sile nego kad se neko moli sam?




Pitanje: Da li je zajednička molitva važna? Da li zajednička molitva ima više sile nego kad se neko moli sam?

Odgovor:
Zajednička molitva je važan dio života crkve, zajedno sa slavljenjem, zdravom doktrinom, Večerom Gospodnjom i zajedništvom. Rana crkva se sastajala redovno da bi učila apostolsku doktrinu, lomila hljeb i molila se zajedno (Djela 2:42). Kada se molimo zajedno sa drugim vjernicima, efekat može biti vrlo pozitivan. Zajednička molitva nas obrazuje i ujedinjuje dok dijelimo zajedničku vjeru. Isti Duh Sveti koji prebiva u svakom vjerniku čini da se naša srca raduju dok slušamo hvale upućene našem Gospodu i Spasitelju, povezujući nas zajedno u jedinstvenu vezu zajedništva, koja se ne može naći nigdje drugdje u životu.

Za one koji su možda sami i bore se sa životnim teretima, slušanje kako ih neko drugi uzdiže do trona milosti može biti ogromno ohrabrenje. To nas također izgrađuje u ljubavi i brizi za druge, dok zastupamo za njih. U isto vrijeme, zajednička molitva će biti samo odraz srca onih koji učestvuju u njoj. Treba da dođemo Bogu u poniznosti (Jakov 4:10), istini (Psalam 145:18) i poslušnosti (1. Ivanova 3:21-22), sa zahvalnošću (Filipljanima 4:6) i pouzdanjem (Hebrejima 4:16). Nažalost, zajednička molitva isto tako može da postane platforma za one čije riječi nisu upućene Bogu, nego slušaocima. Isus nas je upozorio protiv takvog ponašanja u Mateju 6:5-8, gde nas upozorava da ne budemo oni koji se pokazuju, koji mole dugo brbljajući, ili su licemjeri u molitvama, nego da se molimo tajno u svojim sobama, kako bismo izbjegli takvo iskušenje.

Ne postoji ništa u Pismu što bi nam sugerisalo da su zajedničke molitve “silnije” od individualnih, u smislu pokretanja ruke Božije. Isuviše mnogo kršćana izjednačuje molitvu sa “dobijanjem nečeg od Boga” i grupna molitva postaje većinom prilika da izrecitujemo listu naših želja. Biblijske molitve, međutim, su mnogostrane i u sebi sadrže potpunu želju za se uđe u svjesno i blisko zajedništvo sa svetim, savršenim i pravednim Bogom. Činjenica da bi takav Bog prignuo uho svojim stvorenjima, prouzrokuje da se slavljenje i obožavanje izlivaju u izobilju (Psalam 27:4; 63:1-8), uzrokujući pokajanje iz srca i priznavanje (Psalam 51; Luka 18:9-14), stvara osjećanje zahvalnosti (Filipljanima 4:6; Kološanima 1:12) i iskrenu želju da se drugi zastupaju u molitvi (2. Solunjanima 1:11; 2:16).

Molitva je, dakle, saradnja sa Bogom u ostvarivanju Njegovog plana, a ne pokušaj da Ga privolimo našem. Dok se odričemo svojih želja u potčinjenosti Onome ko zna naše okolnosti mnogo bolje nego što ćemo mi kada moći i “prije nego nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno” (Matej 6:8), naše molitve dosežu najviši nivo. Molitve prinesene u potčinjenosti Božanskoj volji, prema tome, će uvijek biti pozitivno odgovorene, bilo da su donesene od strane jedne osobe ili od hiljadu njih.

Ideja da će zajedničke molitve prije pokrenuti ruku Božiju dolazi od pogrešnog tumačenja Mateja 18:19-20, “Nadalje vam kažem: ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj nebeski. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima.” Ovi stihovi dolaze iz dužeg odlomka koji se odnosi na procedure koje treba slijediti, u slučaju crkvene discipline člana koji je zgriješio. Tumačiti ove stihove kao obećanje blanko čeka vjernicima za bilo šta za šta se mogu složiti da traže od Boga, bez obzira koliko grešno ili nerazumno bilo, ne samo da se ne uklapa u kontekst crkvene discipline, već poriče ostatak Pisma, posebno Božiju suverenost.

U dodatak tome, vjerovanje da kada su “dvojica ili trojica sabrana” da se mole, neka vrsta magične sile pojačanja se automatski primjenjuje na naše molitve, nije biblijski podržano. Naravno da je Isus prisutan kada se dvoje ili troje mole, ali On je podjednako prisutan i kada se jedan vjernik moli sam, čak i ako je ta osoba udaljena od drugih hiljade kilometara. Zajednička molitva je važna, jer ona stvara jedinstvo (Ivan 17:22-23) i ključni je aspekt u kome vjernici hrabre jedni druge (1. Solunjanima 5:11) i podstiču jedni druge na ljubav i dobra djela (Hebrejima 10:24).



Vrati se na bosansku stranu



Da li je zajednička molitva važna? Da li zajednička molitva ima više sile nego kad se neko moli sam?