Šta Biblija kaže o tome da Kršćanin služi u vojsci?




Pitanje: Šta Biblija kaže o tome da Kršćanin služi u vojsci?

Odgovor:
Biblija sadrži mnogo informacija o služenju u vojsci. Dok je veliki dio Biblijskih stihova, vezanih za vojsku, samo analogija, par njih se direktno odnose na ovo pitanje. Biblija ne tvrdi specifično da li bi ili ne bi neko trebalo da služi vojsku. U isto vrijeme, Kršćani se mogu osloniti na činjenicu da je biti vojnik visoko cijenjeno kroz Pismo i znati da je takva služba u konzistenciji sa biblijskim pogledom na svijet.

Prvi primjer vojne službe vidimo u Starom zavjetu (Postanak 14), kad je Abramov nećak Lot bio kidnapovan od strane Kedor-Laomera, kralja Elama, i njegovih saveznika. Abram je pritekao u pomoć Lotu okupivši 318 obučenih ljudi iz svog domaćinstva i porazio Elamce. Ovdje vidimo naoružanu snagu, angažovanu oko plemenitog zadatka – spašavanja i zaštite nedužnih.

Kasnije u historiji, izraelska nacija je razvila stalnu vojsku. Osjećaj da je Bog Božanski Ratnik i da bi zaštitio svoj narod, bez obzira na njihovu vojnu snagu, mogao je biti razlog zašto je Izrael bio spor u razvijanju armije. Razvoj stalne vojske u Izraelu je došao tek nakon jakog, centralizovanog političkog sistema koji se razvio u doba Šaula, Davida i Solomona. Šaul je bio prvi koji je oformio trajnu vojsku (1. Samuelova 13:2; 24:2; 26:2).

Ono što je Šaul počeo, David je nastavio. Razvio je armiju, doveo je plaćene trupe iz drugih regija, koje su bile lojalne samo njemu (2. Samuelova 15:19-22) i predao direktnu upravu nad svojojm armijom zapovjedniku Joabu. Pod Davidom, Izrael je također postao agresivniji u svojoj spoljnoj vojnoj politici, pokoravajući susjedne zemlje, kao što je Amon (2. Samuelova 11:1; 1. Ljetopisa 20:1-3). David je uspostavio sistem rotirajućih trupa sa dvanaest grupa od 24 000 ljudi, koji su služili jedan mjesec godišnje (1. Ljetopisa 27). Iako je za vrijeme Solomonove vladavine bio mir, on je proširio vojsku, dodao bojna kola i konjanike (1. Kraljevima 10:26). Stalna vojska je nastavila da postoji (iako je bila podijeljena širom Kraljevstva nakon Solomonove smrti) do 586. p.n.e., kad je Izrael (Juda) prestao da postoji kao politički entitet.

U Novom zavjetu, Isus se čudio kad mu je rimski satnik (oficir zadužen za stotinu vojnika) prišao. Njegov odgovor Isusu je pokazao jasno razumijevanje autoriteta, jednako kao i vjeru u njega (Matej 8:5-13). Isus nije osudio njegov poziv. Mnogi zapovjednici koji se spominju u Novom zavjetu su pohvaljeni kao Kršćani, bogobojazni i ljudi dobrog karaktera (Matej 8:5; 27:54; Marko 15:39-45; Luka 7:2; 23:47; Djela 10:1; 21:32; 28:16).

Mjesta i imena su se možda izmijenila, ali naše vojne snage bi trebalo da se vrednuju jednako kao i zapovjednici Bblije. Položaj vojnika je bio jako cijenjen. Na primjer, Pavle opisuje Epafrodita, prijatelja Kršćanina, kao “suborca”(Filipljanima 2:25). Biblija također koristi vojne termine kad opisuje da biti jak u Gospodu znači staviti bojnu opremu Božiju (Efežanima 6:10-20), uključujući oruđe vojnika – kacigu, štit i mač.

Da, Biblija govori o služenju u vojsci, direktno i indirektno. Kršćani koji služe svojoj zemlji sa karakterom, dostojanstveno i časno, mogu da budu mirni znajući da je građanska dužnost koju obavljaju odobrena i poštovana od strane suverenog Boga. Oni koji časno služe u vojsci zaslužuju naše poštovanje i zahvalnost.



Vrati se na bosansku stranu



Šta Biblija kaže o tome da Kršćanin služi u vojsci?