Šta je tjelesni Kršćanin?




Pitanje: Šta je tjelesni Kršćanin?

Odgovor:
Može Ii pravi Kršćanin da bude tjelesan? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prvo ćemo definisati pojam “tjelesan”. Riječ “tjelesan” je prevedena od grčke riječi sarkikos, što bukvalno znači “od tijela”. Ova deskriptivna riječ se može vidjeti u kontekstu naspram Kršćana u 1. Korinćanima 3:1-3. U ovom odjeljku, apostol Pavle se obraća čitateljima kao “braći”, pojmu koji je koristio skoro isključivo na Kršćane; zatim nastavlja time što ih opisuje kao “tjelesne”. Stoga možemo zaključiti da Kršani mogu biti tjelesni. Biblija apsolutno jasno kaže da niko nije bezgrešan (1. Ivanova 1:8). Svaki put kad zgriješimo, ponašamo se tjelesno.

Ključna stvar za razumijevanje je da iako Kršćanin može biti neko vrijeme tjelesan, pravi Kršćanin neće ostati u tom stanju čitav život. Neko zloupotrebljava pojam “tjelesni Kršćanin” govoreći da je moguće da ljudi povjeruju u Krista i onda da nastave da žive ostatak svog života u potpuno tjelesnom stanju, bez ikakvog pokazatelja nanovog rođenja ili da su nova stvorenja (2. Korinćanima 5:17). Ovakav koncept je potpuno nebiblijski. Jakov 2 potpuno jasno kaže da će iskrena vjera uvijek rezultirati dobrim djelima. Efežani 2:8-10 tvrde da će, iako smo spašeni samo milošću isključivo vjerom, spasenje imati djela za posljedicu. Može li se Kršćanin, u vrijeme pada i/ili buntovništva, ponašati tjelesno? Da. Može li pravi Kršćanin ostati tjelesan? Ne.

Pošto je vječna sigurnost činjenica Pisma, čak je i tjelesni Kršćanin i dalje spašen. Spasenje se ne može izgubiti, jer je ono dar od Boga, koji On neće uzeti nazad (vidi Ivan 10:28; Rimljanima 8:37-39; 1. Ivanova 5:13). Čak i u 1. Korinćanima 3:15, tjelesan Kršćanin je siguran u spasenje: “A čije djelo izgori, trpjet će štetu, a sam će se spasiti, ali kao kroz oganj”. Pitanje nije da li će osoba koja tvrdi da je Kršćanin, a živi tjelesnim životom, izgubiti spasenje, nego da li je ta osoba na prvom mjestu zaista spašena (1. Ivanova 2:19).

Kršćani koji su postali tjelesni u svom ponašanju mogu očekivati da ih Bog u svojoj ljubavi disciplinuje (Hebrejima 12:5-11), tako da mogu obnoviti svoje blisko zajedništvo s Njim i naučiti da mu budu poslušni. Božija želja vezano za naše spasenje je da mi postepeno postajemo sve sličniji liku Krista (Rimljani 12:1-2), rastući duhovno i bivajući sve manje tjelesni, u procesu znanom kao posvećenje. Dok ne budemo slobodni od svog grešnog tijela, naša tjelesnost će izbijati. Ipak, za iskrenog vjernika koji vjeruje u Krista, ovi momenti tjelesnosti će biti izuzetak, a ne pravilo.



Vrati se na bosansku stranu



Šta je tjelesni Kršćanin?