Šta je prvobitni grijeh?




Pitanje: Šta je prvobitni grijeh?

Odgovor:
Pojam “prvobitni grijeh” se odnosi na Adamov grijeh neposlušnosti, kad je uzeo plod drveta poznanja dobra i zla, a to je uticalo na ostatak ljudske rase. Prvobitni grijeh se može definisati kao “grijeh i krivica koju on nosi a koju imamo svi u Božijim očima, kao direktni rezultat Adamovog grijeha u Edenskom vrtu”. Doktrina prvobitnog grijeha se dijelom fokusira na uticaj koji on ima na našu prirodu i položaj pred Bogom, čak i kad nismo dovoljno odrasli da možemo svjesno počiniti grijeh. Postoje tri glavna stanovišta koja se bave ovom temom.

Pelagianizam: Ovaj pogled kže da Adamov grijeh nema uticaja na duše njegovih potomaka, osim što njegov primjer rezultuje time da oni koji dođu nakon njegatakođer zgriješe. Prema ovom stanovištu, čovjek ima sposobnost da prestane da griješi ako odluči tako. Ovo učenje je suprotno brojnim odlomcima koji ukazuju na to da je čovjek beznadno zarobljen svojim grijesima (bez Božije intervencije) i da su njegova dobra djela “mrtva” ili bezvrijedna i da se time ne može zaslužiti Božija naklonost (Efežanima 2:1-2; Matej 15:18-19; Rimljanima 7:23; Hebrejima 6:1; 9:14).

Armenijanizam: Armenijanci vjeruju da je posljedica Adamovog grijeha to da je ostatak čovječanstva naslijedio sklonost ka grijehu, što se odnosi na to da imamo “grešnu prirodu”. Ova grešna priroda nas navodi da griješimo na isti način na koji mačija priroda navodi mačku da mjauče – dolazi prirodno. Prema ovom stanovištvu, čovjek ne može sam od sebe prestati da griješi; radi toga Bog daje sveopštu milost svima, kako bi smo mogli da prestanemo. U Armenijanizmu, ova milost se naziva prethodna milost. Prema ovome, nismo odgovorni za Adamov grijeh, nego samo za vlastiti. Ovo naučavanje je suprotno činjenici da svi mi nosimo kaznu za grijeh, čak iako nismo svi zgriješili na sličan način kao Adam (1. Korinćanima 15:22; Rimljanima 5:12-18). Niti se učenje o prethodnoj milosti izričito nalazi u Bibliji.

Kalvinizam: Kalvinistička doktrina tvrdi da je Adamov grijeh rezultirao ne samo time što smo naslijedili grešnu prirodu, nego i time što je na nas navučena krivica pred Bogom za koji smo zaslužili kaznu. To što imam prvobitni grijeh nad sobom (Psalam 51:5) ima za posljedicu naslijeđenu grešnu prirodu, tako iskvarenu da Jeremija 17:9 opisuje ljudsko srce kao “prevarno više svega i opako”. Nije samo Adam bio grešan jer je zgriješio, nego njegova krivica i kazna (smrt) pripadaju nama, također (Rimljanima 5:12, 19). Postoje dva stanovišta zašto bi Bog trebalo da gleda na Adamovu krivicu kao na nešto što također pripada nama. Prvo gledište tvrdi da je ljudski rod bio u Adamu u obliku sjemena; prema tome, kad je Adam zgriješio, svi smo mi zgriješili s njim. Ovo je slično biblijskom učenju prema kojem je Levi (Adamovo potmak) platio desetinu Melkisedeku u Abramu (Postanak 14:20; Hebrejima 7:4-9), čak iako se Levi rodio tek stotine godina kasnije. Drugo glavno učenje je da je Adam bio naš predstavnik i, radi toga, kad je on zgriješio, na sve nas je pala krivica.

Kalvinističko gledište vidi čovjeka kao nekog ko nije sposoban da pobijedi svoj grijeh, bez sile Duha Svetog, sile koja se zadobija samo kada neko stavi svoje pouzdanje na Krista i Njegovu iskupljujuću žrtvu za grijeh na križu. Kalvinistički pogled na prvobitni grijeh je najdosljedniji biblijskom naučavanju. Kakogod, kako nas Bog može smatrati odgovornima za grijeh koji nismo lično počinili? Postoji jedno prihvatljivo tumačenje da postajemo odgovorni za prvobitni grijeh onda kada izaberemo da prihvatimo svoju grešnu prirodu i djelujemo prema njoj. U našim životima dođe do tačke kada postanemo svjesni svoje sopstvene grešnosti. U toj tački bi trebalo da odbijemo grešnu prirodu i pokajemo se. Umjesto toga, svi mi “odobravamo” tu grešnu prirodu i time kažemo da je prihvatljiva. Odobravajući sopstvenu grešnost, iskazujemo da se slažemo sa onim što su Adam i Eva počinili u Edenskom vrtu. To nas čini krivim za prvobitni grijeh, iako ga zapravo nismo počinili.



Vrati se na bosansku stranu



Šta je prvobitni grijeh?