Koja je povezanost između molitve i posta?




Pitanje: Koja je povezanost između molitve i posta?

Odgovor:
Iako povezanost između molitve i posta nije specifično objašnjena u Pismu, zajednička nit koja ih veže izgleda da se provlači kroz sve primjere molitve i posta koji su zapisani u Bibliji. U Starom zavjetu, izgleda da je post sa molitvom išao uz osjećaj potrebe i ovisnosti i/ili ponizne bespomoćnosti pred aktuelnom ili nadolazećom nevoljom. Molitva i post su u Starom zavjetu išli zajedno u vremenima žalovanja, pokajanja i/ili duboke duhovne potrebe.

Prvo poglavlje Nehemije opisuje Nehemiju kao nekog ko se moli i posti, zbog duboke potresenosti radi novosti da je Jeruzalem opustošen. Njegovi mnogi dani molitve su propraćeni suzama, postom, priznavanjem u ime njegovog naroda i molbom da se Bog smiluje. Njegovo izlijevanje zabrinutosti je bilo tako intenzivno, da je bilo skoro nezamislivo da bi “uzeo odmor”, kako bi jeo i pio usred takve molitve. Razaranje koje je zadesilo Jeruzalem je također potaklo Daniela da ispolji ovaj stav: “Upravio sam lice k Bogu, Gospodinu, i stao se moliti i vapiti u postu, kostrijeti i pepelu.” (Daniel 9:3). Kao i Nehemija, Daniel je postio i molio da se Bog smiluje na svoj narod, govoreći: “Mi smo griješili i krivo činili. Bili smo bezbožni, odmetnuli smo se i odstupili od tvojih zapovijedi i zakona” (stih 5).

U nekoliko primjera u Starom zavjetu, post je povezan sa zastupničkom molitvom. David se molio i postio za svoje bolesno dijete (2. Samuelova 12:16), plakao pred Gospodom u iskrenom posredovanju (stihovi 21-22). Estera je pozvala Mordokaja i Judejce da poste za nju, prije nego što je izašla pred svoga muža, kralja (Estera 4:16). Jasno je da su post i molba usko povezani.

Postoje primjeri molitve i posta i u Novom zavjetu, ali oni nisu povezani sa pokajanjem i priznanjem. Proročica Ana “nikad nije odlazila od Hrama i sllužila je Bogu postom i molitvom dan i noć” (Luka 2:37). Do 84. godine, molitva i post su bili dio njene službe Gospodu u Njegovom hramu, dok je čekala obećanog Spasitelja Izraela. Također, u Novom zavjetu se spominje antiohijska crkva koja je postila, zajedno sa slavljenjem, kada je Duh Sveti dodijelio Savlu i Barnabi službu za Gospoda. Tada su molili i postili, položili ruke na njih dvojicu i poslali ih na djelo na koje ih je Bog pozvao. Dakle, vidimo primjere molitve i posta kao sastavne dijelove slavljenja i traženja Njegove milosti. Nigdje, međutim, ne postoji bilo kakva naznaka da će Gospod radije odgovoriti na molitvu koja je propraćena postom. Prije izgleda da post uz molitvu pokazuje ozbiljnost onih koji se mole i težinu situacije u kojoj su se našli.

Jedna stvar je jasna: teologija posta je teologija prioriteta u kojima je vjernicima dana mogućnost da se izraze u nepodijeljenom i intenzivnom predanju Gospodu i stvarima koje se tiču duhovnog života. Ova pobožnost će se izraziti u suzdržavanju na neko vrijeme, od normalnih i dobrih stvari kao što su hrana i piće, kako bi se uživalo u vremenu neometanog zajedništva sa našim Ocem. Naš “osiguran ulazak u svetište krvlju Isusa (Hebrejima 10:19), bilo da postimo ili ne, je jedna od najdivnijih “boljih stvari” koje nam pripadaju u Kristu. Molitva i post ne bi trebalo da budu teret ili obaveza, nego radije slavljenje Božije dobrote i milosti prema svojoj djeci.



Vrati se na bosansku stranu



Koja je povezanost između molitve i posta?