Da li Bog zahtijeva od Kršćana da drže subotu?




Pitanje: Da li Bog zahtijeva od Kršćana da drže subotu?

Odgovor:
U Kološanima 2:16-17 apotol Pavao izjavljuje: “Prema tome, neka vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili subota! To je samo sjena stvarnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist”. Slično tome, u Rimljanima 14:5 se tvrdi: “Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje!” Ovi stihovi jasno kažu da je za Kršćane držanje subote stvar duhovne slobode, a ne Božije zapovijedi. Držanje subote je pitanje za koje nas Božija Riječ uči da ne osuđujemo jedni druge. Ono je stvar u vezi koje svaki Kršćanin za sebe treba da bude u potpunosti uvjeren u svoje mišljenje.

U prvim poglavljima Djela apostolskih, prvi Kršćani su većinom bili Hebreji. Kada su pogani počeli da primaju dar spasenja kroz Isusa Krista, hebrejski Kršćani su bili u dilemi. Koje aspekte Mojsijevog Zakona i Hebrejske tradicije bi oni trebalo da nauče i poslušaju? Apostoli su se sastali i diskutovali o ovome na Hebrejskom konzilu (Djela 15). Odluka je bila: “Zato ja mislim da se više ne dosađuje onima koji se s poganstva obrate Bogu, već da im se piše da se uzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, od bluda, od udavljenoga i od krvi” (Djela 15:19-20). Držanje subote nije bila jedna od zapovijedi za koje su apostoli vjerovali da je neophodno da budu nametnute neznabožačkim vjernicima. Nezamislivo je da bi apostoli zanemarili držanje subote, da je to bila Božija zapovijed Kršćanima.

Uobičajena greška vezano za debate o držanju subote je ideja da je subota bila dan za slavljenje. Grupe kao što su Adventisti sedmog dana drže da Bog zahtijeva da se crkvena služba održava u subotu, na dan Šabata. To nije ono što zapovijed o suboti znači. Ona je značila da se ne radi na taj dan (Izlazak 20:8-11). Nigdje u Pismu nije zapovijeđeno da subota treba da bude dan slavljenja. Da, Hebreji Starog zavjeta, Novog zavjeta i u današnje vrijeme koriste subotu kao dan slavljenja, ali to nije suština zapovijedi o Šabatu. U Djelima apostolskim, kad god se sastajalo subotom, to su bili skupovi Hebreja, ne Kršćana.

Kada su se prvi Kršćani sastajali? Djela 2:46-47 nam daju odgovor: “Kao što su svaki dan postojano – kao po dogovoru – bili u hramu, tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu”. Ako je postojao dan u kojem su se Kršćani redovno sastajali, to je bio prvi dan sedmice (naša nedjelja), a ne šabatni dan (naša subota) (Djela 20:7; 1. Korinćanima 16:2). U čast Kristovog uskrsnuća koje se desilo u nedjelju, prvi Kršćani su gledali na nedjelju ne kao na “kršćanski Šabat”, nego kao na dan u kojem će posebno slaviti Isusa Krista.

Da li je nešto pogrešno u tome da se hebrejski Šabat slavi u nedjelju? Apsolutno ne! Mi bismo trebali da slavimo Boga svaki dan, ne samo subotom i nedjeljom! Mnoge crkve danas imaju i subotnje i nedjeljne službe. Postoji sloboda u Kristu (Rimljanima 8:21; 2. Korinćanima 3:17; Galaćanima 5:1). Da li bi Kršćani trebalo da drže Šabat u smislu da ne rade subotom? Ako osjećaju da bi trebalo, onda apsolutno da (Rimljanima 14:5). Međutim, oni koji izaberu da to praktikuju ne bi trebalo da osuđuju one koji to ne rade (Kološanima 2:16). Dalje, oni koji ne drže Šabat trebalo bi da izbjegavaju da budu kamen spoticanja (1. Korinćanima 8:9) onima koji ga drže. Galaćanima 5:13-15 sažima cijelu tematiku: “Dakako, vi ste, braćo, k slobodi pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude pobuda tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugomu, jer je sav Zakon ispunjen jednom jedinom zapovijedi: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’ Ako jedan drugoga grizete i izjedate, pazite da se međusobno ne istrijebite!”



Vrati se na bosansku stranu



Da li Bog zahtijeva od Kršćana da drže subotu?