Šta je božanska promisao?




Pitanje: Šta je božanska promisao?

Odgovor:
Božanska promisao je način po kojem i kroz koji Bog upravlja svim stvarima u univerzumu. Doktrina te promisli ističe da je Bog u potpunoj kontroli svega. Ovo uključuje svijet u globalu (Psalam 103:19), fizički svijet (Matej 5:45), stanje nacija (Psalam 66:7), rodjenje ljudi i njihove sudbine (Galaćanima 1:15), čovjekov uspjeh i neuspjeh (Luka 1:52) i zaštitu Njegovog naroda (Psalam 4:9). Ona stoji u direktnoj opoziciji ideji da univerzumom upravljaju slučajnost ili sudbina.

Svrha ili cilj božanske promisli je da ispuni volju Božiju. Kako bi utvrdio da će Njegova svrha biti ispunjena, Bog upravlja stanjima ljudi i radi kroz prirodan red stvari. Zakoni prirode nisu ništa više nego prikaz Boga na djelu, u cijelom kosmosu. Oni nemaju silu sami po sebi, niti djeluju nezavisno. Oni su pravila i načela koja je Bog postavio, kako bi stvari funkcionisale onako kako funkcionišu.

Ista je stvar i sa slobodnim izborom čovjeka. U najdubljem smislu, mi nismo slobodni da biramo ili djelujemo odvojeno od Božije volje. Sve što radimo i sve što biramo je u potpunoj saglasnosti sa Njegovom voljom – čak i naši grešni izbori (Postanak 50:20). U konačnici, Bog kontroliše naše izbore i djela (Postanak 45:5; Ponovljeni zakon 8:18; Izreke 21:1), ali ipak On to radi na takav način da to ne narušava našu odgovornost kao slobodnih moralnih posrednika, niti negira stvarnost našeg izbora.

Doktrina božanske promisli može ovako da se sumira: “Bog je u vječnoj prošlosti, po savjetu svoje sopstvene volje, uredio sve što će se desiti; ipak, ni na koji način On nije autor grijeha; niti je ljudska odgovornost uklonjena”. Primarno sredstvo po kojem On ispunjava svoju volju djeluje kroz sporedne uzroke (npr, zakone prirode, ljudskog izbora). Drugim riječima, Bog radi indirektno kroz njih, kako bi ostvario svoju volju.

Bog također nekad radi direktno, kako bi ispunio svoju volju. To bismo nazvali čudima (npr, natprirodni događaji nasuprot prirodnima). Čudo je Božije zaobilaženje prirodnih zakona u kratkom vremenskom periodu, kako bi ostvario svoju volju i svrhu. Dva primjera iz knjige Djela apostolskih bi trebalo da nam posluže kao pojašnjenje Božjeg direktnog i indirektnog djelovanja, u cilju ostvarenja Njegove volje. U Djelima 9 vidimo obraćenje Savla iz Tarsa. U zasljepljujućem svjetlu i glasom koji je samo Savao/Pavao čuo, Bog je izmijenio njegov život zauvijek. Božija volja je bila da koristi Pavla kako bi ispunio Njegovu volju u budućnosti i Bog je upotrijebio direktan način da ga obrati. Ako razgovaramo sa bilo kim ko se obratio na Kršćanstvo, najvjerovatnije nikad nećemo čuti ovakvu priču. Najveći broj nas smo došli Kristu kroz propovijed koju smo čuli, ili čitajući knjigu, ili preko prijatelja/člana porodice koji nam je uporno svjedočio. Uz to, obično postoje i životne okolnosti koje pripreme put – gubitak posla, člana porodice, propali brak, ovisnost. Pavlovo obraćenje je bilo neposredno i natprirodno.

U Djelima 16:6-10 vidimo kako Bog ispunjava svoju volju indirektno. Ovo se događa tokom Pavlovog drugog misijskog putovanja. Bog želi da Pavao i njegovo društvo idu u Troadu, ali je on želio da ide istočno u Aziju, kad je napustio Antiohiju iz Pizidije. Biblija kaže da mu je Duh Sveti zabranio da govori u Aziji. Zatim su htjeli da idu zapadno u Bitiniju, ali ih je Kristov Duh spriječio, tako da su završili idući u Troadu. Ovo je pisano retrospektivno, ali u tom periodu kad se dešavalo postojala su vjerovatno logična objašnjenja zašto nisu mogli da idu u ova dva područja. Kakogod, nakon svega, shvatili su da je Bog bio taj koji ih je uputio tamo gdje je On želio da idu – to je promisao. Izreke 16:9 govore u prilog tome: “Srce čovječje uredi sebi svoj put, a Gospodin upravlja njegove korake”.

Sa druge strane, postoje oni koji kažu da koncept Božijeg direktnog ili indirektnog upravljanja svim stvarima poništava svaku mogućnost slobodne volje. Ako je Bog u potpunoj kontroli, kako mi možemo zaista biti slobodni da donesemo neku odluku? Drugim riječima, da bi slobodna volja imala smisla, moraju postojati neke stvari koje su van Njegove suverene kontrole – npr, mogućnost ljudskog izbora. Hajde da, radi diskusije, pretpostavimo da je to tačno. Šta onda? Ako Bog ne upravlja u potpunosti nad svim nepredviđenim situacijama, kako onda može jamčiti naše spasenje? Pavle kaže u Filipljanima 1:6 “da će onaj koji je počeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Krista Isusa”. Ako Bog ne vlada nad svim, onda je ovo obećanje, kao i sva ostala bibljiska obećanja, nevažeće. Ne bismo mogli imati potpunu sigurnost da će se dobro djelo spasenja koje je počelo u nama dovršiti.

Dalje, ako Bog nije u kontroli nad svim stvarima, onda On nije suveren, a ako On nije suveren, onda nije Bog. Dakle, stav o nepredviđenim slučajnostima van Božije vladavine rezultuje Bogom koji uopšte nije Bog. I ako naša “slobodna” volja može da zamijeni božansku promisao, ko je onda u krajnosti Bog? Mi. To je očito neprihvatljivo svakome ko ima kršćanski i biblijski pogled na svijet. Božanska promisao ne poništava našu slobodu. Radije, ona nam omogućava da je ispravno koristimo.



Vrati se na bosansku stranu



Šta je božanska promisao?