Zašto je Bog poslao Isusa tada kad ga je poslao? Zašto ne ranije? Zašto ne kasnije?




Pitanje: Zašto je Bog poslao Isusa tada kad ga je poslao? Zašto ne ranije? Zašto ne kasnije?

Odgovor:
“Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom” (Galaćanima 4:4). Ovaj stih objavljuje da je Bog Otac poslao svoga Sina kad je došla “punina vremena”. Mnogo se stvari dešavalo u doba prvog stoljeća koje su, bar po ljudskom shvatanju, bile idealne za Krista da dođe baš tada.

1) Hebreji tog vremena su uveliko iščekivali da Mesija dođe tada. Rimska vladavina nad Izraelom je učinila da Hebreji budu željni Mesijinog dolaska.

2) Rim je ujedinio većinu svijeta pod svoju vlast, dajući osjećaj jedinstva različitim zemljama. Također, pošto je imperija bila relativno mirna, bilo je moguće putovati, što je omogućilo ranim Kršćanima da šire Evanđelje. Takva sloboda da se putuje je bila nemoguća u drugim vremenima.

3) Iako je Rim zavladao u vojnom smislu, Grci su imali prevlast nad kulturom. “Zajednička” forma grčkog jezika (drugačija od klasičnog grčkog) je bio trgovački jezik i govorio se po cijeloj imperiji, što je učinilo mogućim da se prenese Evanđelje mnogim različitim grupama ljudi jednim zajedničkim jezikom.

4) Činjenica da su mnogi lažni idoli zakazali da im daju pobjedu nad rimskim osvajačima, uzrokovala je da se mnogi odreknu obožavanja tih idola. U isto vrijeme, u “kulturnijim” gradovima, grčka filozofija i nauka tog vremena je ostavila druge duhovno praznima, na isti način na koji je ateizam komunističke vlade ostavio duhovnu prazninu danas.

5) Misteriozne religije tog vremena su potencirale spasitelja-boga i zahtjevale krvne žrtve, što je učinilo da je Evanđelje Kristovo, koje uključuje jednu krajnju žrtvu, nešto u šta je moguće vjerovati. Grci su također vjerovali u besmrtnost duše (ali ne i tijela).

6) Rimska vojska je regrutovala vojnike iz provincija, upoznavajući te ljude sa rimskom kulturom i idejama (kao što je Evanđelje), koje još nisu bile dosegle ove udaljene dijelove. Najranije upoznavanje Britanije sa Evanđeljem je bio rezultat napora kršćanskih vojnika koji su tamo bili stacionirani.

Gore navedene izjave su bazirane na ljudskom viđenju tog vremena i špekulaciji zašto bi to specifično doba bilo dobro za Krista da dođe. Ali mi razumijemo da Božiji putevi nisu naši putevi (Izaija 55:8) i da sve to može i ne mora biti razlog zašto bi On odlučio da pošalje svog Sina baš u to vrijeme. Iz konteksta u Galaćanima 3 i 4, jasno je da je Bog tražio da postavi temelj kroz Hebrejski Zakon, koji bi pripremio dolazak Mesije. Zakon je trebalo da pomogne ljudima da shvate dubinu svoje grešnosti (da nisu u mogućnosti da ispune Zakon), kako bi mogli spremnije prihvatiti lijek za grijeh kroz Isusa, Mesiju (Galaćanima 3:22-23; Rimljanima 3:19-20). Zakon je također “čuvar” (Galaćanima 3:24) koji vodi ljude do Krista kao Mesije. Učinio je to kroz svoja mnoga proroštva vezano za Mesiju, a koja je Isus ispunio. Dodajmo tome žrtveni sistem koji ukazuje na potrebu žrtve za grijeh, kao i na svoju neadekvatnost (jer svaka žrtva uvijek zahtijeva dodatne). Starozavjetna historija je također oslikala Kristovu ličnost i djelo kroz nekoliko događaja i religijskih praznika (kao što je Abrahamova spremnost da žrtvuje Isaka, ili detalji Pashe za vrijeme izlaska iz Egipta, itd.).

Konačno, Krist je došao tad kad je došao, kao ispunjenje specifičnog proroštva. Daniel 9:24-27 govori o “sedamdeset sedmica”. Iz konteksta, ove “sedmice” se odnose na grupe od sedam godina, ne sedam dana. Možemo istraživati historiju i poređati detalje prvih šezdeset devet sedmica (sedamdeseta sedmica će se desiti u budućnosti). Odbrojavanje sedamdeset sedmica počinje “Od časa kad izađe riječ ‘Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem’” (stih 25). Ovu zapovijed je dao Artakserks Longimanus, 445. godine prije Krista (vidi Nehemija 2:5). Nakon sedam “sedmica” plus 62 “sedmice”, ili 69 x 7 godina, proroštvo izjavljuje: “bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti” (stih 26). Ovdje imamo nepogrešiv nogovještaj Spasiteljeve smrti na križu. Prije jednog vijeka, u svojoj knjizi Dolazeći Princ, Sir Robert Anderson je dao detaljne kalkulacije o šezdeset devet sedmica, koristeći “proročke godine”, uzimajući u obzir prestupne godine, greške u kalendaru, promjenu od p.n.e. u n.e., itd., i zaključio je da se šezdeset devet sedmica završava na dan Isusovog trijumfalnog ulaska u Jerusalim, pet dana prije njegove smrti. Bilo da koristimo ovaj vremenski raspored ili ne, poenta je da se vrijeme Kristovog utjelovljenja veže za ovo detaljno proroštvo zapisano u Danijelu, više od petsto godina prije toga.

Odabir vremena Kristovog utjelovljenja je bio takav da su ljudi tog vremena bili pripremljeni za njegov dolazak. Ljudi u svakom vijeku od tada imaju više nego dovoljan dokaz da je Isus zaista obećani Mesija, kroz njegovo ispunjenje Pisma koja oslikava i proriče njegov dolazak do najsitnijih detalja.



Vrati se na bosansku stranu



Zašto je Bog poslao Isusa tada kad ga je poslao? Zašto ne ranije? Zašto ne kasnije?