Šta Biblija kaže o Kršćanima koji se zadužuju?




Pitanje: Šta Biblija kaže o Kršćanima koji se zadužuju? Da li Kršćani mogu da pozajmljuju ili daju pare na zajam?

Odgovor:
Pavlovo upozorenje nama u Rimljanima 13:8 da ne budemo nikome dužni ništa osim ljubavi, je moćan podsjetnik da Bog nije naklonjen bilo kojoj formi duga, koji se nije isplatio na vrijeme (vidi također Psalam 37:21). U isto vrijeme, Biblija ne zapovijeda izričito protiv svih vrsta dugova. Ona upozorava protiv duga, hvali vrlinu nezaduživanja, ali ne zabranjuje dug. Biblija strogo osuđuje oni koji su dali na zajam a koji zlostavljaju one koji su vezani za njih tim dugom, ali ne osuđuje dužnika.

Neki ljudi dovode u pitanje stavljanje bilo kakve kamate na kredite, ali na nekoliko mjesta u Bibliji vidimo da je poštena visina kamate nešto što se očekuje kad se pozajmi novac (Izreke 28:8; Matej 25:27). U starom Izraelu Zakon je zabranjivao da se uzima kamata na jednu vrstu kredita – onu koja se davala siromašnima (Levitski zakonik 25:35-38). Ovaj zakon je imao mnogo socijalnih, finansijskih i duhovnih implikacija, ali dvije su posebno vrijedne spomena. Prvo, zakon je generalno pomogao siromašnima time što im nije učinio situaciju gorom. Bilo je dovoljno teško upasti u siromaštvo i moglo je biti ponižavajuće tražiti pomoć. Ali ako je siromašna osoba, time što bi morala da isplati i kamatu, morala da da veliku otplatu, taj dug bi na kraju bio veći teret nego što bi bio od pomoći.

Drugo, zakon nas uči važnoj duhovnoj lekciji. Ako bi se zajmodavac odrekao kamate na kredit koji je dao siromašnoj osobi, to bi bio čin milosrđa. On bi izgubio dobitak od tog novca dok pozajmica traje. Ipak, to bi bio opipljiv način izražavanja zahvalnosti Bogu za Njegovu milost, nemajući “interes” od Božijeg naroda za milost kojom se On na njih same ispružio. Isto kao što je Bog milostivo izveo Izraelce iz Egipta kad nisu bili ništa osim robova bez prebijene pare, i dao im sopstvenu zemlju (Levitski zakonik 25:38), tako On očekuje da oni izraze sličnu dobrotu prema svojim siromašnim sugrađanima.

Kršćani su u sličnoj situaciji. Isusov život, smrt i uskrsnuće su platili dug našeg grijeha Bogu. Sada, kad imamo mogućnost, možemo pomoći drugima u potrebi, posebno drugim vjernima, kreditima koji neće još više uvećati njihove nevolje. Isus je čak naveo i parabolu koja se odnosi na ovaj problem, o dva zajmodavca i njihovom stavu prema oproštenju (Matej 18:23-35).

Biblija niti izričito zabranjuje niti odobrava posuđivanje novca. Njena mudrost nas uči da obično nije dobra ideja ući u dug. On nas u suštini čini robom onome ko ga je obezbijedio. U isto vrijeme, u nekim situacijama je “nužno zlo” zadužiti se. Sve dok se sa novcem postupa mudro i dok su rate za plaćanje dugova podnošljive, Kršćanin može da preuzme taj teret finansijskog duga ako je apsolutno neophodno.



Vrati se na bosansku stranu



Šta Biblija kaže o Kršćanima koji se zadužuju? Da li Kršćani mogu da pozajmljuju ili daju pare na zajam?