Pitanje
Da li je Kristova božanska priroda biblijska?
Odgovor
Pored ostalih Isusovih specifičnih tvrdnji o sebi, njegovi učenici su potvrdili i Kristovo božanstvo. Tvrdili su da Isus ima pravo da oprašta grijehe – nešto što samo Bog može da uradi, jer je Bog taj koji je uvrijeđen grijehom (Djela 5:31; Kološanima 3:13; Psalam 130:4; jeremija 31:34). U uskoj povezanosti sa ovom zadnjom tvrdnjom, Isus je rekao i da je onaj koji će “suditi žive i mrtve” (2.Timoteju 4:1). Toma mu je zavapio, “Gospodin moj i Bog moj!” (Ivan 20:28). Pavle Isusa zove “velikim Bogom i Spasiteljem” (Titu 2:13) i ukazuje na to da je, prije utjelovljenja, Isus postojao kao onaj “božanske naravi” (Filipljanima 2:5-8). Pisac Hebreja kaže, vezano za Isusa, “Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno” (Hebrejima 1:8). Ivan izjavljuje da, “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ (Isus) bijaše Bog” (Ivan 1:1). Možemo dati još mnogo primjera iz Pisma, koji uče o Kristovom božanstvu (vidi Otkrivenje 1:17; 2:8; 22:13; 1.Korinćanima 10:4; 1.Petrova 2:6-8; Psalam 18:2; 95:1; 1.Petrova 5:4; Hebrejima 13:20), ali čak i samo jedan od njih je dovoljan da pokaže da je Krist smatran Bogom od strane svojih učenika.
Isusu su također data imena koja su jedinstvena za Jahvu (formalno Božije ime) u Starom Zavjetu. Starozavjetni naziv “Otkupitelj” (Psalam 130:7; Hošea 13:14) je korišten za Isusa u Novom Zavjetu (Titu 2:13; Otkrivenje 5:9). Isus je nazvan Emanuel (“Bog je s nama” u Mateju 1). U Zahariji 12:10, Jahve je taj koji govori, “pogledaće na mene kojega probodoše.” Ali, Novi Zavjet primjenjuje ovo na Isusovo raspeće (Ivan 19:37; Otkrivenje 1:7). Ako je Jahve taj koji je proboden i na kojega gledaju i ako je Isus bio onaj kojega su proboli i u kojega gledaju, onda je Isus Jahve. Pavao tumači Izaiju 45:22-23 kao primjenu na Isusa, u Filipljanima 2:10-11. Dalje, Isusovo ime je korišteno uz Jahvino, u molitvi “Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista” (Galaćani 1:3; Efežani 1:2). Ovo bi bilo bogohulje ako Krist nije bio božanskog porijekla. Isusovo ime se pojavljuje sa Jahvinim, u Isusovoj zapovijedi o krštenju, “u ime (jednina) Oca i Sina i Duha Svetoga” (Matej 28:19; vidi također 2.Korinćanima 13:13). U Otkrivenju, Ivan kaže da sva stvorenja slave Krista (Janje) – samim tim, Isus nije dio stvorenja (5:13).
Djela koja samo Bog može da uradi se pripisuju Isusu. On ne samo da uskrsava mrtve (Ivan 5:21; 11:38-44) i oprašta grijehe (Djela 5:31; 13:38), već je stvorio i održava svemir (Ivan 1:2; Kološanima 1:16-17)! Ova činjenica dobija još više na snazi kada se uzme u obzir da je Jahve rekao da je bio sam tokom stvaranja (Izaija 44:24). Dalje, Krist posjeduje osobine koje samo božanstvo može da ima: neprolaznost (Ivan 8:58), sveprisutnost (Matej 18:20; 28:20), sveznanje (Matej 16:21), svemoć (Ivan 11:38-44).
Sad, jedna je stvar tvrditi da si Bog ili prevariti nekoga da vjeruje da je to istina, a potpuno druga dokazati da to stvarno jesi. Krist je ponudio, kao dokaz svojoj tvrdnji da je Bog, mnogo čuda i čak je uskrsnuo iz mrtvih. Samo neka od njegovih čuda uključuju pretvaranje vode u vino (Ivan 2:7), hodanje po vodi (Matej 14:25), umnožavanje fizičkih stvari (Ivan 6:11), iscjeljenje slijepoga (Ivan 9:7), uzetoga (Marko 2:3) i bolesnoga (Matej 9:35; Marko 1:40-42) i čak dizanje ljudi iz mrtvih (Ivan 11:43-44; Luka 7:11-15; Marko 5:35). Čak štaviše, Krist sam je uskrsnuo iz mrtvih. Daleko od samozvanih umiranja i uskrsavanja bogova iz paganske mitologije, ništa slično uskrsnuću nije bilo ozbiljno pominjano od strane ostalih religija – i ni jedna druga tvrdnja nema toliko mnogo dodatnih pisanih potvrđenja. Prema Dr. Gary Habermasu, postoji najmanje 12 historijskih činjenica koje čak i nekrršćanski, sholastički kritičari priznaju:
1. Isus je umro tako što je bio razapet.
2. Bio je sahranjen.
3. Njegova smrt je izazvala očaj i gubitak nade među njegovim učenicima.
4. Isusov grob je bio pronađen (ili je tvrđeno da je pronađen) prazan, par dana kasnije.
5. Učenici su vjerovali da su vidjeli uskrslog Isusa.
6. Poslije toga, bili su promijenjeni iz sumnjivaca u hrabre vjernike.
7. Ova poruka je bila centar propovijedanja rane Crkve.
8. Ova poruka je propovijedana u Jerusalimu.
9. Kao rezultat tog propovijedanja, rođena je Crkva koja je rasla.
10. Dan uskrsnuća, nedjelja, zamijenio je Sabat (subotu) kao prvobitni dan za slavljenje.
11. Jakov, skeptik, obratio se kada je, kako je vjerovao, vidio uskrslog Isusa.
12. Pavao, neprijatelj Kršćanstva, bio je obraćen zbog iskustva za koje je vjerovao da je pojavljivanje uskrslog Isusa.
Čak i ako neko prigovori ovoj specifičnoj listi, samo nekoliko tačaka od navedenih je potrebno da dokaže uskrsnuće i uspostavi Evanđelje: Isusova smrt, sahrana, uskrsnuće i pojavljivanje (1.Korinćanima 15:1-5). Dok mogu da postoje neke teorije koje bi objasnile jednu ili dvije od gore navedenih činjenica, samo uskrsnuće objašnjava i vrijedi za sve njih. Kritičari priznaju da su učenici tvrdili da su vidjeli uskrsnulog Krista. Ni laž, ni halucinacija ne mogu da promijene ljude na način na koji je to učinilo uskrsnuće. Kao prvo, šta bi oni time dobili? Krščanstvo nije bilo popularno i sigurno im nije donijelo nikakve pare. Drugo, lažovi nisu dobri mučenici. Ne postoji bolje objašnjenje od uskrsnuća za spremnost učenika da umru užasnom smrću zbog svoje vjere. Da, mnogo ljudi umire za laži za koje misli da su istina, ali niko nije umro za nešto za šta zna da nije tačno.
Zaključak: Krist je tvrdio da je on Jahve, da je božanskog porijekla (ne samo “neki bog” – već Istiniti Bog), njegovi učenici (Židovi koji su se užasavali idolopoklonstva) su mu vjerovali i odnosili su se prema njemu kao takvom. Krist je dokazao svoje tvrdnje o božanskom porijeklu kroz čuda, uključujući uskrnuće koje je promijenilo svjet. Ni jedna druga hipoteza ne može da objasni ove činjenice.
English
Da li je Kristova božanska priroda biblijska?
